~Marija~
Sjedim ovdje vec satima i gladna sam jako. Jel to cudno mozda? Jesu svi otmičari gladni? Inace kad sam gledala sve one filmove... Oni ne jedu nikako. Ja moram. Pocecu da panicarim i vristim. Kriziracu jer nisam nista slatko pojela jos od preksinoć.
"Šta ti je? I jutro mala." rekao je Kristijan
"Krizzz.... Krizirammm."
"Aj bar povodom toga nisam zao. Heroin, kokain? Nesto jace ili slabije? Sta koristis?" kovorio je dok je uzimao telefon i nekog zvao
"Slatko.... HOCU SLATKO!!" Derala sam se i cijela hala je ječala od mog glasa.
"Molim?"
"ŠTA MOLIŠ? DONESI MI NESTO SLATKO!!!" gledao me je sa čudom i izasao vani.
Za 15 minuta stvorio se ispred mene sa pune dvije kese slatkisa. Idalje me je cudno gledao.
"Šta gledaš ti bre u mene? Daj te slatkise."
"A ne ne ja te necu hraniti."
"Kako mislis neces me hraniti? Daj mi tooo."
"Ja se tebe plasim. Neka hvala, docice neko tebi poznat da te hrani." krenuo je da izlazi.
"Sacekaj!!!"
"Kazi."
"Sta su ti uradili nasi roditelji?"
"Kad jedes, kad se smiris ispricacu ti." samo je izasao.
20 minuta kasnije
Umrijecu. Umrijecu definitivno. Ne mogu vise gledati u ove kese a zavezana sam za stolicu. Pocecu da vristim. Definitivno. Ovo je neizdrzivo. Cujem kako neko otvara velika vrata, ovo je ko horor. Zanimljivo je jako. Samo se nadam da necu umrijeti bez nekih dijelova tijela. Ali bilo bi kuuull. Polako mi je prilazio.... Pa da. Jovan. Ovo nisam ocekivala.
"Pa cao lepotice." nasmijao se rekavši to sarkastično.
"Ne razumijem...."
"Mogla si sad da budes s Tamarom srecna. Znas li to?" govorio je dok je spuštao kese
"Znaci s njima si u igri?"
"Pa tako nekako. Od kad si rekla da me ne zelis... Da me gledas kao prijatelja i poslije svega sto smo prozivjeli zajedno.... Morao sam te natjerati da Patis, da pate svi oni onoliko koliko sam ja."
Odvezivao mi je ruke i dao mi da jedem slatko i samo izasao. Pojela sam sve. I vratila se na stolicu, znam da odavde nema izlaza i ne zelim ni Pokušavati. Radije cu biti mirna i sjediti ovdje i uzivati dok me bar hrane.
***
" Šta su ti uradili naši roditelji Kristijane? Ne razumijem...."
"Čiji tačno? Tvoji i Aleksovi, Leina majka...?"
Nisam ni dopustila da zavrsi recenicu i vec sam ga morala upitati otkud njena majka u toj prici?....
"Leina majka...?
" Da. "
" Ne razumijem... "
" ta zena je meni nekad bila sve. Ja sam Lein otac. To ona nikad nije mogla saznati jer je Ana to dobro skrivala... Cuvala je svoju kcer. Mrzila me je iako me je voljela. "
" Sta se desilo? "
" Voljeli smo se ali ona je u duši bila kucka. Preko mnogo stvari sam prelazio samo da se promjeni da imamo donekle Normalan zivot. Okanio sam se svih ovih poslova jer sam saznao da je trudna.... A onda je ona nestala. Nasao sam je kasnije ali zaprijetila mi je da ce ubiti Leu ako joj priđem. Kasnije sam cuo da je izgorala u nekom klubu... "
" To i nije bilo tako kasno, zasto nisi vidio Leu? "
" Lea je odlucila promjeniti zivot i to sam cuo. Nisam htio da joj budem smetnja u zivotu. Samo sad zelim da zna ko joj je otac. "
" Šta je sa mojim pravim roditeljima....? "
" Oni su otisli, iako svi misle da su mrtvi. Promjenili su indetitet i sve. Aleksa misli da sam te ja ubio samo zato sto su mu oni napunili glavu time. Oni su te stavili u neku kutiju i poslali rijekom. Ti roditelji za koje si smatrala da su stvarno tvoji, oni su te nasli i prihvatili kao svoje rođeno dijete, bila si jako mala. Prepoznao sam te cim sam te vidio. "
" Znao si i te moje roditelje? "
" Ja sam nekad bio policajac, zapravo inspektor kao i oni, pa cak i kao tamarin otac. "
" Cekaj malo... Uspori. Nije mi jasno. Zar tamarin otac nije bio mafijaš? "
" Jeste, ali kasnije. Zbog svog posla kao policajac, jedno dijete mu je poginulo, rodilo se 4 godine prije tamare. Zena koju je volio tad i ona je umrla zajedno sa tim djetetom.... Kasnije je upoznao drugu zenu, Tamarinu majku, ali nije je volio.... Ni sad je ne voli ali zato sam cuo da Tamaru mnogo voli, zapravo da ju je volio. Zbog nje je prestao i da radi kao mafijaš samo da bi je zastitio. "
" Znaci prestao je biti policajac jer mu je zbog toga dijete ubijeno kao i zena ako sam dobro shvatila. "
" Upravo tako. Mafijaši su mu ubili dijete i zenu i onda je i on postao to. "
" A moji roditelji, pravi? "
" oni su bili oduvijek u krvi mafija. Krali su i bogatili se na tuđoj krvi. Uzivali su u tome, zivjeli su tako sve dok ja nisam dosao da im prijetim i dok Aleksa nije odrastao."
"Jesu li nasi roditelji zivi?"
"Polako. Dosta pitanja za danas. Cak i previse znas. Mislim da te ne mogu pustiti tako da izađes."
"Ne razumijem...."
"Pa moram te ubiti, sta ne razumijes?" govorio je dok je pištolj punio metcima.
"Nemoj ni da si se usudio. Tamara ce te samljeti i napraviti kobasicu od tebe."
"Hoce, naravno, ali ako bude ziva."
Čujem helikopter ali ne razumijem otkud tu.
Čujem i kako na telefonu govori da mu je ostalo malo vremena dok ne stignu, zar su me pronašli?
Čujem kako se dio krova otvara u hali, a kroz tu šupljinu spuštaju merdevine. U tu napustenu halu usla su 4 lika koja su nosila kanistere pune benzina. Volim miris benzina to je tacno, ali sad mi stvarno ne godi. Polili su sve oko mene i izasli. Kristijan se popeo, uz spustene merdevine iz helikoptera, zapalio šibicu i bacio na pod. Plamen se brzo širio. Čula sam kombi, kamion..... Ne znam ni sama više. Taman kad je crni kombi upao u halu... Čula sam kako je nešto pucalo... I osjetila sam bol na lijevoj strani... Sve je mracno... Dim, magla. Spava mi se....
YOU ARE READING
Gorka sudbina 🖤
ActionSta je zivot kad izgubiš ljude koje volis, koji su ti roditelji, ? Sta je zivot kad izgubiš brata ili sestru? Sta je zivot bez porodice, prijatelja ? Nista, zar ne? Zivot je čudo, jel tako? Danas si tu, srecan si, sutra si negdje drugdje, tužan si...
