Gorka sudbina 🖤

17. Dio

~Marija~

Nema je.
Nestao je jedini razlog da zivim.

Ja sam kriva za ovo.
Ja.
Da ona nije prestala sa svojim poslom nakon sto me je upoznala, ne bi se ivo desilo. Da se tad nismo posvađali ne bi se ovo desilo.
Ja sam kriva. Ja.

Kad bih je mogla vratiti svojim zivotom, uradila bih to bez da razmislim dva puta.

Ona me je cuvala od svega, sve nas je cuvala... Samo sebe nije uspjela sacuvati. Nije to zasluzila.

Sve je ovo namjestaljka, to dobro znam. Igor ima, sa svojim ljudima, prste u ovome. Toliko vjerujem u to kao da sam vidjela. Sigurno sam upravu.

Sigurno je neko od njih to uradio da bi poremetio harmoniju i red u ovoj kuci.

Steta sto ne znaju da se ova porodica godinama nije uspjela unistiti. Tamara mi je pricala da se uvijek borila protiv neprijatelja, ali nisu bili mafijasi, naravno ona je to mislila. Teta Jelena joj je ispricala sve a i ja sam tu prisustvovala kao i svi. Porodica mafije bila je opasnija nego sto se moglo zamisliti.

Izgleda da sam ja tu umjesto Tamare. Da osvetim svoju a i njenu porodicu. Niko nas jos nece moci unistiti.

Jos uvijek me dusa boli. Nema nje. Ali moram se izboriti za sve, sama ponovo. Ona me je naucila da sam jaka i da mogu sve. Ucinicu je ponosnom.

Odnijela sam joj bijele ruze na grob danas i pricala sam s njom. Kao da je jos uvijek tu kao da je ziva. Kao da mogu osjetiti njen miris. Sanjam je svaku noc i zamisljam svaki put pred sobom. Ona mi je sestra.

Nase ljude opremam, opremam i sebe. Dosta je bilo odmora, dobro je Tamara rekla, vrijeme je za igru.

Marka nema vec duze vrijeme, nestao je. Samo je ostavio poruku da je otisao i da ga ne trazimo. Pokusala sam ga dobiti ali nisam uspjela. Broj je promjenio. Sve.

I njemu je tesko, znam da je između njega i Tamare vladala posebna vrsta vatre. Gorali su kad god bi bili blizu, oci su im sjajile i gorale, i tijelo isto. Tamari bi cesto ruke drhtale, kao i glas u njegovoj blizini.

Vidjela sam ga cesto kako joj se približava, kako se gledaju. Mislim da ga je zavoljela, ali i on nju.

3 mjeseca kasnije

Sjedim u kancelariji i ne mogu da vjerujem da su toliko smotani. Toliko puta su droge i oruzja prenijeli preko mora i sad im sve propadne. Koji kurac vise. Sve me nervira. Cujem kucanje kad ono teta Jelena.

"Sta je mala, sto se nerviras?"

"Kako da se ne nerviram kad imamo smotanu stoku. Nisu u stanju uraditi jednom posao kako treba. Pokrali su ih, potopili im pola robe, sve je uništeno."

"Uredu je pa i nije nam prvi put..."

"Pa to i jeste problem, sto nije prvi put i sto se desava cesto."

"Dobar dan."

"Kasniš Jovane."rekla sam a da ga nisam ni pogledala.

"Ocekujem i ostale da dođu ne kasnim samo ja." nasmijao se kreten.

"Ne kasniimm stizemmm" čika Zoka je brzo dotrcao do stolice sjedajuci u nju. Bilo je urnebesno pa smo se svi nasmijali. Skoro je pao.

"Vi cete me samo slusati i klimati glavom kad shvatite. Kad zavrsim slobodni ste. Razumjeli?" klimnuli su glavom.
"Uredu. Dakle, sutra treba da se opljačka ta banka, spremila sam ljude i auta koja ce se zaletiti tamo. Kamion je spreman da pokriva sve to i da svi misle kao da je udes. Njih 5 ulazi 7 ceka na izlazu. 2 gledaju sta se desava i 1 prica sa ljudima sta se desilo. Ukupno 10. Jovane ti ces da sredis kamere, Teta Jelena ti sigurno jos uvijek imas onaj postolj koji busi gume zar ne? "klimnula je glavom, tako da je potvrdila.

" Tako, ti ces srediti policijska auta prije nego sto dođu. Čika Zoka, ti ces da bacas dimne bombe koje smo napravili. Svi ostali ce nositi maske. Zaboravili ko svoj posao, mrtav je. Slobodni ste. "