Gorka sudbina 🖤

25. Dio

Jutro, 05:17h
~Marija~

Budi me jak pljusak vani.
Otvarajuci oci, prvo sto vidim je on. Milos.
Lezim na njegovim prsima. Njegova ruka me stegla jako ne dopustajuci mi da izađem.

Polako pokusavam da izađem iz njegovog zagrljaja, a on me i svojom drugom rukom zagrli okrenuvši se na bok.

"Sta je mala?" uspavano upita.

"Moram da ustanem, dok ne dođe Tamara." rekla sam to a on me je jos vise stegao u zagrljaj.

"Ne moze." rekao je poluotvorenih ociju.

"Aman Milose, moram."

"Ne dam."

"Znas, ja se ne trebam plasiti Tamare, nego ti." rekla sam uperuci prst u njega.

"A izvinite damo, a zasto ja?" nasmijao se idalje pospano.

"Pa ja sam njena sestra, a ti si spavao sa njenom sestrom.... Mogla bi da te objesi da joj sluzis ko zvonce." ponosno sam to rekla a on se poceo smijati.

"Pa ona mi treba biti zahvalna jer sam joj sestru zadovoljio nocas." rekao je to gledajuci me ravno u oci, na sta sam ja skrenula pogled. Bilo me je sram.
Svojom rukom je okrenuo moju glavu tako da se gledamo ravno u oci, i poljubio me u celo.
Jos vise sam mu se pribila uz tijelo i zagrlila ga. Osjetila sam taj blag osmijeh iako ga nisam vidjela.

"Ajde mala ustaj sad." govorio je ustajuci iz kreveta.

"A gdje cu?"

Milos:"Pa mislim da bi se prvo trebala obuci..." poceo je da se smije kreten. "a onda da siđemo bar u kuhinju prije Tamare" samo sam prevrnula ocima i obukla se.

Brzo smo sišli dole a tu je... Pa naravno. Princeza Mafije je uspjela ustati prije nas.

Čitala je knjigu i pila nesto u solji. Zar ona pije kafu? Zar se toliko promijenila za ovoliko koliko je nije bilo? Nismo je cak ni stigli pitati gdje je bila. Nadam se da nije skontala ovo između nas dvoje.

"Pa dobro jutro golupčići, da bar ja kazem kad vi ocigledno necete." rekla je to ne sklanjajuci pogled sa knjige. Na tu njenu recenicu Milos i ja smo se pogledali cudno. Začuđeno.

"Jutro..." oboje smo u isto vrijeme rekli... Iskreno, uplaseni smo bili.

"Pa sjednite, zasto stojite iznad moje glave." naravno, sjeli smo ali sve je bilo jako cudno.

"Otkad ti pijes kafu?"

"Ovo nije kafa, ovo je Fanta u solji." pokazivala nam je ali idalje je citala knjigu.
"Jeste li nasli u ladici zastitu? Bez uvrede, ali ne bih jos tetka da postanem, bar dok sve ovo ne rijesimo." pocela je da se smije.

Zaklopila je knjigu i spustila solju na sto. Gledala nas je.

"Sad se sigurno pitate otkud to, kako ja znam sta je bilo između vas nocas i tako to...." uzela je šolju i srkala fantu kao da je kafa ili čaj. Kokoska.
"E pa vidite, bilo je logicno da ce između vas biti nesto, pa sam se ja morala osigurati. Sta mislis Marija zasto sam rekla da Miloseva soba bude bas pored tvoje? I ja sam stavila taj paket kondoma prije nego sto je Milos usao u sobu." pocela se smijati kao luda.
" E onda dosla sam ranije kuci i otisla do tvoje sobe Marija, a tebe nije bilo.... Kroz zidove se inace culo stenjanje i vristanje pa sam ja samo izasla vani. " smijala se idalje
" Milose znas da bih te mogla objesiti za muda i okrenuti naopačke da visiš ko ukras za jelku? " Pogledala ga je ozbiljno, jer je i bila ozbiljna.

" Mislim da nema potrebe. "rekao je to sarkastično.

"Ali ako bude ima da ti odsjecem to malo jada, jel ti jasno?"

"Jada? Pff, pitaj sestru kak..."

"Milose!!" Proderala sam se, na sta su se oboje poceli smijati. Ovo nije smjesno uopste. Prevrtala sam ocima samo.

"Znaci ti dok jebes ko zna sta tvoj drug prozivljava.... Ccc" pila je fantu i smijala se

Paris, Francuska
~Igor~

"Ne mogu da vjerujem. Zar se stvarno vraca?"

"Da, tako mi je tata javio."

"Moramo se cuvati i to dobro."

"Taj lik je bolestan, a i mislio sam da smo se bar Tamare rijesili, ali ni to nismo uspjeli."

"Kako mislis nismo uspjeli se nje rijesiti? U kom smislu?"

"Ma onako... Mislio sam da je mrtva. To."

"Aha, dobro."

"I sta cemo sad? Ratovati i sa Tamarom i citavom njenom ekipom i jos plus Kristijan. Znate li vi koliko je taj covjek psihopata?" rekla je Lea, ne uplaseno, ali zabrinuto definitivno.

"Ja koliko znam on je neprijatelj i Tamarinoj porodici."

"Da, ali Tamara se nikad ne bi udruzila da ga se rijesimo."

"Imam neki los predosjećaj u vezi tog covjeka. Ne to da ce nas pobiti ili unistiti... Nego nesto kao gore od toga."

"Zar moze gore?"

"Uvijek moze gore. Citav zivot nas prati gorka sudbina, sta ocekujes da hodamo po svili?"

"Pa ni ne zelimo da hodamo po svili. Citav zivot smo po trnju i kamenju. Navikli smo i ne smeta nam."

"Sudbina se igra s nama. Imam osjecaj."

"Moramo biti spremni za sve, Tamara dolazi za dva dana."

"Mi smo spremni da joj zavrsimo karijeru."