Epilog

472 27 7
                                    

-Jesi li sigurna da se peku 15 minuta? -okrenem se ka Geogrini koja cita novine u mojoj kuhinji.

-Taj recept sam probala bar pet puta, samo radi sta ti kazem. -slegnem ramenima i ubacim kolace u rernu.

-Jos limunade? -pitam je dok sebi pravim

-Moze, ide leto. -namigne mi i ja se nasmesim.

-Jesu li kolazi spremni? -ulazi Karlos u kuhinju dok na ledjima nosi naseg sina Davida, koji ima dve godine sada.

-Za petnaest minuta. -okrenem se ka njima i poljubim Karlosa.

-Kojaciiii! -ulazi i Pablo sa svojim sinom na ledjima koji je stariji za tacno pet meseci od Davida.

-Pile mamino, sad ce. -Gio ga uzima u ruke i ljubi.

-A pivo za tata? -Pablo se nasali

-Da nije malo rano, jos nema ni sest sati. -ovo su nam postala redovna okupljanja od kako smo kupili kuce jedne do drugih.

-Nikad nije rano! -Karlos kaze i spusti Davida koji odmah iskoraca do mene i uhvati me za nogu.

-Mama! -uzmem ga u narucje

-Jesi bio dobar? -poljubim ga u nos na sta se nasmeje.

-Idemo mi u dvoriste, dodjite kad zavrsite. -Karlos me obuhvati oko struka, poljubi mene oa Davida i odu napolje.

-Ko bi rekao zar ne? -okrenem se ka Georgini

-Ja ne bih sigurno. -nasmejem se i stvarno. Nisam mogla ni da zamislim da cu jednog dana imati porodicu kakvu zasluzujem.

...

-Ljubavi hajde! -vucem Karlosa ka sobi nakon sto smo ispratili goste jer je malo vise popio sto nije cudno za njega. Inace ne pije pa onda kad popije casu vise odmah omrljavi.

-Mhm. -idemo tako sporo ka sobi da jedva docekam kad ga smestim u krevet. Stavim ruke na kukove gledajuci ga kako se rasirio. Moram da ga skinem, bice mu neudobno. Krenem sa skidanjem kosulje i donekle uspem. Podignem ga da sklonim zadnji deo i on se promeskolji.

-Katja? -promumla

-Da? -kazem dok otkopcavam kais

-Koliko te volim. -kaze u polusnu i ja se nasmejem

-I ja tebe volim ljubavi. -skinem mu pantalone.

-Samo meni pripadas. -prica zatvorenih ociju i ja se smejem.

-Samo tebi. -pokrijem ga i izadjem iz sobe. Proverim Davida, presvucem se i legnem do Karlosa.

Posmtarjuci ga kako spava uvek pomislim koliko san srece imala da ga upoznam, da bas sa njim stvorim dom. Da bas on bude otac moje dece. Zivot je cudo. Stvano jeste.

💭🤍

Zahvalna do neba... pisite utiske!

Diskretna Where stories live. Discover now