Da, dragi... Kraj

1K 132 53
                                    

Nošena kao malo vode na dlanu, odmah nakon izveštaja specijaliste, našla sam se u restoranu 'Hill'.
S jedne strane psovala sam što sam malo bila neodgovorna, jelte niko mi nije rekao da mali milion faktora utiče na kontraceptive, pa postaju nedelotvorni. Sa druge strane, Kosta je likovao, sada ne mogu da mu uteknem, kako kaže.

"Promena plana, dušo...", nikada me nije nazvao dušo do sada, "Ideš ti meni lepo kući, da te mazim, pazim i čuvam..."

"Misliš, tvoja kućna pomoćnica da me tetoše, dok si ti na poslu? Nema šanse", uzimam zalogaj bifteka, hrana mi ne smeta. U stvari, ništa mi ne smeta, šta su digli toliku frku. Sposobna sam da idem na posao!

"Rećiću tvojoj majci!"

"Moja majka je natera oca da uzme trudničko i porodiljsko, sve vreme je bio uz nju", kažem sa smeškom, još mi je neverovatno da je to uradila.

"I rećiću mojoj majci!"

"Nateraće te da me ženiš, juče, da dete ne bude kopile", sada me već nervira.

"Šta je tu loše?"

"Loše je to što hoće da pozovu, obe, ceo grad i familiju sa strane. Loše je to što hoće da imaju svadbu parekselans. Nisi ih slušao? Loše je to što ću da poludim od njih. Dakle, ne pričaj ništa i pusti me da jedem..."

Jedva sam ga ubedila da odemo kući.
Htela sam u miru da svarim činjenicu da prvo ne poznajem svoje telo, a onda i da imam još jedno biće unutar sebe. Htela sam da preživim dan i hladne glave se dogovorimo šta za dalje, ali svo moje htenje prekinulo je zvono na vratima. Magda, Kostina domaćica stidljivo je pustila u kuću moje roditelje i sve mi je bilo jasno. Kako sam mogla da zaboravim činjenicu da moj otac nešto ne zna.

"Pa? Zašto ti nije bilo dobro?"

"Trudna sam, zato. Mama, ne folirajte, znam da ti javio Aleksa, a tebi tata rekla teta Sonja."

"Kada si ti mislila da nam kažeš?"

"Sutra, mama, još sam u šoku!", šta drugo očekuje od mene? Valjda prvi da svarimo činjenicu da... Jebo te, bićemo roditelji!
I zašto je Kosta morao da izađe, da me ostavi samu u svojoj kući?!
Majka me grli i to je to, znam da će sve biti u redu...

Magda je spremila večeru. Ostavila me je da 'odmaram' iako nisam imala potrebe da odmaram, već da se krećem. Ne sedi mi se, ne drži me mesto. Premetrila sam svaki ćošak kuće, da bi došla do toga da sve odavno znam.  Za pet minuta sam izgubila interesovanje za televiziju, malo čačkala vesti po internetu i na kraju se smorila.
Proverila enterijer budućeg restorana, eksterijerom sam bila zadovoljna.
Na kraju, vrtela sam palčeve i uživala u mirisu večere.

Sve je ovo bilo neplanirano. Jednostavno, mislila sam da će veridba biti duga, da ću još malo da mu kidam džigericu, onako kako je on meni rušio snove, ali sada se sve menja. Želim da uspemo, a ne da se svađamo. Želim da...

"Na skali od jedan do sto, koliko ti je dosadno?", nisam čula kada je ušao u kuću, a kamo li u dnevni boravak.

"Sto pedeset pet. Neću da sedim kući."

"Nešto lepo miriše? Kuvala si?"

"Magda je. Meni je zabranjeno da kuvam, šetam, radim... Sve! A tek jedan dan znamo vesti... Šta li će biti u narednih šest meseci?"

"Srećom, nisi imala rane simptome, bilo bi svih devet. Razgovarao sam sa Danilom. Pustiće te da radiš, ali samo pola radnog vremena, pod uslovom da Slobodan nastavi da te vozi."

"O, hvala moj gospodaru...", šta njih dvojica zamišljaju?

"Imaš punu slobodu da ne preteruješ, aman nisi u zatvoru!"

"Ne mogu da izađem sa curama? Šta se promenilo u odnosu na prošli vikend? Šta?"

"Sve se promenilo. Želim da budete bezbedni. Da se ne sekiraš i ne umaraš. Jebo te, Olja, pa ima celu noć da menjam pelene!"

"Da menjamo pelene, misliš? Samo da te obavestim, kupićeš mi silikone kad završim sa dojenjem!"

"Uozbilji se! Pa grčevi! Olja, jebeni grčevi! Mučiće bebicu stomak..."

"Mene muči stomak, debilu, gladna sam!", ko me terao da pričam! Uzro me u narupje i odneo do stola. Ubrzo, svakakve đakonije našle su se ispred mene, Magda se potrudila.

"Dakle, mogu da radim, da sve bude kao i do sada, samo da usporim", grizem parče hleba, "To mogu da podnesem."

"Dobro je, napredujemo. I da, venčaćemo se sledeće nedelje, od svadbe sa hiljadu ljudi nema ništa. Stvarno su preterale. I idemo na odmor. Ceo mesec!"

"I to mogu da podnesem!"

"Olja, zajebavaš me?"

"Ne, dragi..."

"Olja?"

"Da, dragi?"

Odmahnuo je glavom. Dobro je, napokon je shvatio. Dragi, možeš da upravljaš firmom, ali ženom nikada.
Ustanem sa stolice i priđem mu polako. Poljubim ga u nos, pa spustim usne na njegove.
Sednem u njegovo krilo i jako ga zagrlim, najjače. Volim ga.

"Olja, uz tebe treba da dođe i uputsvo za upotrebu."

"Ne, samo univerzalni prevodilac..."

********

"Tvoj sin se opet usrao..."

"Da, dragi...", okrenem se na drugu stranu.

"Nećeš da ga presvučeš?"

"Ne, dragi...", već sam se razbudila, Ognjen me tako istrenirao.

"Znači sve moram sam?", ne moraš, ali nije na odmet da te malo prcam, mislim u sebi i već se spremam da dojim Ognjena.

"Dragu, nisam se sama na sebe popela i napravila dete. Roditeljstvo znači oba roditelja..."

"Opet me kecaš!"

"Da, dragi...", već sam ustala i uzela nov komplet pelena. Mali sere za medaju, jede kao dva deteta. Dok sam mu zamenila pelene, Kosta je već otrčao u kupatilo.
Ima bitan sastanak odmah ujutru, a to mu dođe kroz tri sata. Ako sada zajebe, može da ga košta.

"Sva sreća pa te volim!"

"Znam da si me oženio samo zbog deteta, ne foliraj", smejem se i iznosim Ognjena iz spavaće sobe. Neka se Kosta još malo odmori, Ognjena ću dojiti u dečijoj sobi.

"Kecaš me, ali nema veze. Za koji dan, kecaću ja tebe...", odaljavam se, ali ga jasno čujem.

"Nadam se, dragi", šapućem više za sebe i polako sedam u stolicu za ljuljanje.
Ognjen ima dve nedelje i prilično me trenira. Čim zaplače, ja sam budna. Čim štucne, ja sam na nogama. Kako se okrene, oboje ga ljuljamo.

Preko bebi alarma čujem da Kosta već hrče, a Ognjen sklapa oči i guta mleko. Umorna sam, ali sam srećna. Presrećna. Babe mi pomažu, Magda mi pomaže, snalazim se.
Kosta je skratio rad na minimum, tako da je više kući sa Ognjenom i sa mnom negi bilo gde.
Devojke nas naizmenično obilaze i svaki put jedna ga čuva, druga me tetoše. Obećale su mi frizera, znam kosa mi je haos, obećale mi šoping, znam telo mi je katastrofa.
Kosta i dalje hrče, Ognjen se uspavao...

"Malac, nemoj da mu kažeš, ali jedini muškarac koji može da me kontroliše si ti. Ako počne da te koristi protiv mene, naljutiću se", šapućem i spuštam ga u krevetac.
Mali je i sladak, moj...

"Još uvek me voliš?", poskočim, mislila sam da spava čvrsto.
Spušta ruke na moje kukove, a bradu stavlja na moje rame. Zaljubljeno gledamo u Ognjena.

"Da, dragi..."

🌺🌺🌺🌺🌺🌺🌺🌺🌺🌺🌺🌺🌺🌺🌺

Odoh da se odmaram, dakle, nema me.
Do neke nove prilike, čuvajte se...

Da, dragiWhere stories live. Discover now