Sati

Sonja

Sonja je došla vlakom, sjever Austrije je ispunjen dvorcima i jezerima, ali rođena je na sjeveru Italije. Specifičan naglasak, dijalekt, jedva sam na početku išta razumio. Tijekom razgovora je zapalila cigaretu, pokušala puhati sebi u lice.

Imam vilu u Salzburgu, porodicu sam napustila kada sam vidjela da sam crna ovca. Sve sam sama stekla i ništa neću mijenjati, pa ni tebe. Naučit ću te psovati na talijanskom, skijati i ispijati vino u Toskani, objasniti ti skandinavsku hladnoću kod ljudi. Voljet ćeš sebe, voli i moje suze, ja osim njih još rijetko šta imam da dam, čak i tebi takvom. Pokušaj mi pomoći, eto to ću cijeniti više od uspjeha.  Ne žali me, daj mi ruku i ljudski ju pruži, pa ću doći i sljedeće godine. Sviram klavir, omogući mi i to, sa četrdesetom godinom na leđima teško je biti aktivan. Muzika me hrani, heavy metal i šlageri, jednako pijem na sve. Simpatičan naglasak, svi tako pričate njemački u tvojoj zemlji? Pišem i poeziju, poezija piše mene. Loše spavam, upoznaj me sa snom, šta bi to bilo i šta ja od toga imam? Moja pažnja ključa kada trebam misliti, a mislim uvijek. Povlačim se od drugih i dajem im se istovremeno, nisam ja laka osoba, samo sam usamljena i nekada mi ne treba nitko. Kako si ti prestao pušiti? Šteta, na balkonu pušim sama. Nije bezveze jer voliš Salzburg, šteta jer ti je Innsbruck draži, daleka mi je to pojava, meni je sve van moje ulice daleko. U duši mrzim sebe, ja sam mizantrop također. Evo ti mail, pošalji mi dobru poeziju, želim dobiti svrhu, vi moga imena sigurno nemate u svom jeziku, ili jezicima, čula sam da ih ima više, ali istih. Vi ste mi tako logični, manje komplicirani od moga grada. Daruj mi sjever kroz poeziju, možda se nešto za mene nađe.

Sjetih se V. Nikolića

Sonja, izađi da skitamo, imam ludu želju večeras da lutam.
Sonja, izađi i iznesi samo malo nježnosti ispod kaputa.
Malo nježnosti, malo samo, zalogaj jedan za ogromnu glad.
Sonja, izađi da skitamo, noćas je nestvarno lijep grad.