Road of becoming Directioner [One direction fanfiction]

Part 23

Moja draga mama je zapovijedila da dragi One Direction prespava kod nas iako je Louisova kuća 10 metara dalje. Bilo je prečudno što su se oni svi ustvari lijepo udonaćili u mojoj sobi. Naravno ja sam spavala na svom krevetu. Svi znaju da nitko ne spava na mom krevetu osim mene. Steph je nekako legla na prozorsku dasku. Ne pitajte me ništa, ne znam kako je stala i kako joj je udobno. Na pomoćnom madracu su spavali Louis i Harry zagrljeni. Da, bilo je pomalo čudno. Mislim da bi fanovi popadali u nesvijest da vide Larry ovako. Niall, Liam i Zayn su legli na pod pored mog kreveta.

Bilo je kasno i bila sam prilično sigurna da svi spavaju. Ja nisam. Pa naravno kad je toliko ljudi u mojoj sobi i izmjenjuje ugljikov dioksid i kisik. Zurila sam u Steoh koja se migoljila na dasci, ali je spavala. Slatko.

"Zita? Spavaš?" začula sam glas. Okrenula sam se oko sebe kako bi odredila smjer iz kojeg je došao glas. Prebacila sam glavu preko ruka kreveta te ugledala plave oči kako zure u mene.

"Niall? Zašto si budan?" upitala sam ga zbunjeno. Bilo je oko 2 poslije ponoći, a on je skakao cijeli dan.

"Ne mogu spavati. Kako to da ti ne spavaš?" odgovorio je te se vratio ležati na leđa, a oči su mu zablistale. Glupe plave oči.

"Pa očito je previše ljudi u mojoj sobi." pogledom sam preletjela po sobi.

"Sorry zbog toga, ali Irska je mali daleko, zar ne misliš?" nasmijao se.

"Lagala bih kad bi ti rekla da mi ne smetate, ali znaš kakvo mišljenje imam o- pa svemu." spustila sam glavu na dasku koja je držala madrac.

"Zašto ti ustvaru toliko mrziš mene i dečke?" upitao je što je zvučalo tako tužno.

"Ja- ne mrzim vas- Dobro, mrzim, ali ne vas kao osobe-" nisam znala nastaviti, zvučala sam glupo. Niall je pognuo glavu "Oprosti." prošaptala sam tako da sumnjam da me čuo. Zavladala je tišina.

"Znaš, Z, ne moraš se ispričavati. Razumijem da smo ti oduzeli najboljeg prijatelja, oprosti." promrmljao je te se okrenuo prema prozoru, leđima prema meni. Mogla bi se kladiti da sam čula uzdah.

Počelo me nešto peći. Ne fizički nego iznutra. Ne znam jesam li rekla što loše. Zar je to savijest? Ne razumijem.

Sada uopće nisam mogla zaklopiti oči. Gledala sam u strop. Odjednom me preuzela tama.

* * *

Sjedim na klupi u parku. Snijeg je oko mene svjetlucao na suncu. Okrenem se oko sebe. Samnom sjedi Louis. Zagrlim ga. Prilaze ostali dečki.

"Bok dečki." pozdravim ih, ali oni ne odgovaraju "Lou, što im je?" okrećem se prema Louisu koji također ne odgovara već se samo nasmiješi dečkima.

Harry pruži Louisu ruku te se poluzagrle. Louis ustane te stane pored dečkiju. Ubrzo svi krenu iz parka.

"Ostavit ćete me tu?" naljutim se. Nema odgovora "Hej!!" ovaj put viknem te potrčim za njima, ali i oni počnu trčati.

"Nikada ga više nećeš vidjeti!" začujem poznati Niallov glas koji je ovaj put zvučao zlobno. Sve nestaje.

* * *

Otvorila sam oči. Oko mene se čulo glasno disanje i komešanje na prozoru. Okrenula sam se prema tamo te ugledala još uspavanu Steph. Uspravila sam se na krevetu. Iznenada mi je bilo strašno vruće. Znoj me oblio te mi namočio pidžamu.

Samo san. To je bio sam glupi san. Ustala sam te se provukla do kupaonice. Upalila sam svijetlo te zaškiljila dok se nisam priviknula na jačinu svijetla. Naslonila sam se na umivaonik te pogledala u zrcalo na ormariću. Bila sam blijeda i znojna. Brzinski sam se umila. Izašla sam iz kupaonice, ali mi nije bilo do kreveta više. Krenula sam prema kuhinji.

Prvi izazov je bio prijeći preko Louisa i Harrya koji su s nekim razlogom spavali kod vrata. Uspješno sam preskočila Louisa dok sam s Harryeve strane zalela za madrac te se Harry skotrljao na pod. Nije se probudio. Kratko sam razmislila bi li ga vratila na madrac, ali sam ga odlučila ostaviti tako, bio je smiješan. Naglo sam se okrenula te bubnula rukom u ormar uz vrata. Karma je kurva. Ištra bol mi je prostrujala rukom. Osjetila sam tekućinu na ruci. Izašla sam iz sobe konačno. I dalje je bilo mračno.

Nekako sam dogurala do kuhinje. Tamo je bilo upaljeno svijetlo. Polako sam ušla da provjerim tko je u kuhinji. Zatekla sam Zayna u pidžami kako kupa po frižideru. Bilo bi zabavno prestrašiti ga. Na prstima sam prišla vratima kuhinje, ali to sam ja naravno pa sam morala zeznuti. Još jednom sam lupila istom onom rukom u štok vrata. To se nije čulo i to zbog mog vriska. Pa ovo se samo meni može dogoditi. Zayn se okrenuo.

"Zita, budna si." pogledao me. Bravo za njega, ima oči.

"Da budna sam." kroz zube sam rekla.

"Jesi dobro?" pogledao je moju ruku pa mi prišao.

"Da, dobro sam." konačno sam i ja pogledala moju jadnu ruku. Između zgloba i prstiju je bila gadna posjekotina, a s nje je curila krv. Obuzela me panika. Vid mi se mutio.

"Smiri se Zita. Gledaj me. Fokusiraj se na mene." prišao mi je te me pogledao u oči. Panika me sve više obuzimala. Nisam ga mogla gledati, nisam mogla ništa. Odtrčao je do sudopera na kratko te se ubrzo vratio.

"Gledaj me, sve će biti u redu." još me jednom pogledo te spustio pogled na moju ruku koja je bila na njegovoj. Počela sam se tresti i noge su me napuštale "Ostani samnom." govorio je. Ubrzo sam osjetila još grozniju bol no prije. Briznula sam u plač.

"MIČI TO ŠTO GOD BILO!!" vikala sam iz petnih žila. Ubrzo je bol prestala pa sam zaključila da je maknuo ono što god me peklo. Sve što sam sad osjećala bilo je lagano hlađenje i stegnutu ruku.

"Možeš pogledati." rekao mi je te se nasmijao. Bilo me strah pogledati. Ona krv mi je još uvijek bila u glavi i još uvijek sam teško disala. Sjela sam na stolicu koju sam prvu dohvatila te doboko udahnula jednom, dvaput, triput. Našla sam nekako snage za pogledati na ruku. One krvi nije bilo, samo bijeli zavoj oko cijelog dlana.

"Nema na čemu." nasmijao se Zayn. Izlazio je iz kuhinje sa čašom u ruci "Usput, ono je bila rakija i ne, nisam ju maknuo." nasmijao se te otišao. Jeza mi je prolazila cijelim tijelom.

Ovo je bila teška noć. Vratila sam se u krevet te pokušaval zaspati. Nakon duge borbe sa snom konačno sam uspjela, san me preuzeo i čari mašte.