Road of becoming Directioner [One direction fanfiction]

Part 12

Onako depresivna sjedila sam na svom krevetu u svojoj staroj pidžami koja mi je trenutno bila najbolja prijateljica. Možda imam problema.

Bila sam na skypeu sa Steph i pogodite što, gledala sam One Direction koncert uživo. Ne može gore. Moja draga Stephanie nije htijela ići sama pa je mene navukla, ali ja nisam htjel ići pa je počela plakati. Izvukla sam se na foru da sam bolesna. Steph je tada došla na super ideju da budem na skypeu.

Redovito me provjera gledam li tako da nemam izbora. Po tome sam gledala Louisa koji je djelovao sretno što je značili da mu ne falim niti trunku. To mi je bilo toliko teško gledati jer je on meni očito falio- NE, PRIJEĐI PREKO TOGA ZITA!

Došla je na red i pjesma Little things. Zašto ja to znam?! Uglavnom, dečki su posjedali nekakvim glupim redosljedom i počeli pjevati. Došao je na red Louisov dio. Privukao je mikrofon ustima te bacio pogled na dečke. Izgovorio je jednu riječ te viknuo "Ne mogu ja ovo." Ustao je i otišao sa pozornice.

Svi u publici su se počeli okretati. Steph je mobitel okrenula prema sebi oa sam vidjela nju.

"Što se događa!?" vikala je u mobitel, tj. meni.

"Ja- Ne znam." i nisam znala. Koji vrag sad izvodi tu na pozornici. Jasno i glasno je rekao da mu je toliko stalo do svih, pa koji vrag sad glumi.

Tog je trena ugasila skype i pretpostavljam, počela paničariti. Meni je zazvonio mobitel, a na ekranu je pisalo unknown number. Tko je sad.

"Molim?" javila sam se.

"Pretpostavljam da si za ovo ti kriva." začula sam glas koji me je toliko živcirao.

"Opaa, mene to zove slavni Liam Payne." ignorirala sam njegovu rečenicu. Neke cure bi pale u nesvijest da znaju da razgovaraju sa Liamom, ali vi znate koliko mrzim 1D.

"Watsonice skoncentriraj se. Louisu nije dobro." drsko je rekao.

"Zašto bi mene to zanimalo." pokušavala sam biti hladna.

"Zita, ne seri. Moraš razgovarat s njim. Pa cijelo vrijeme samo sjedi i gricka mrkvu." nasmijao se.

"Zašto je to čudno." nasmijala sam se u sebi na to što sam rekla. Istina je da je uvijek sjedio i grickao mrkvu, pa to je Louis.

"Zašto se uopće trudim-" uzdahnuo je.

"I ja se pitam." to je bilo sve što sam uspjela reći nakon čega je poklopio.

Nisam se htjela zamarati Louisom. To poglavlje mog života je trebalo biti zatvoreno još onoga dana kada se prijavio na taj glupi xFactor. Ja sma bila glupa i tražila pažnju pa mu oprostila. Ne nasmjedam više, za taj njegov "plač" si je sam kriv.

Razmišljanje mi je prekinula zvonjava na mobitelu. Zvala me ni manje ni više nego Steph.

"Reci milo." javila sam se.

"Koncert je otkazan, kažu da se Louis ne osjeća dobro. Zbilja sam zabrinuta što mu je." drhtavo je rekla.

"Ne želim ispast bezosjećajna, ali zašto zoveš mene?" neka mi kaže nešto što ne znam ili ne smeta.

"Ti si jednom išla samnom do njihove kuće pa sam smatrala da bi trebala znati." veselo je rekla.

"Već je stavljeno po svuda da je bolestan." izabrala sam to umjesto govorenja da me nazvao Liam i rekao da on nije bolestan samo depresivan i to zbog mene.

"To ćeš mi pokazati, kod tebe sam za 5 minuta-" započela je, ali sam ju prekinula.

"NE! Ovaj, bolesna sam." najgora moguća izlika.

"I ti? Ovo je zbilja tužno." spustila je glas.

"Bit ću bolje, samo trebam odmora." najbolja laž ikadaa.

"Ok, čujemo se." pozdtavila me i poklopila.

Valjda sam se izvukla na neko vrijeme. Taman sam krenula sklopiti oči kada kucanje na vratima. Mama će. I otvorila je, valjda, uglavnom je kucanje prestalo. Na moju nesreću su se vrata sobe otvorila.

"Zar u ovoj kući ne mogu imati malo mira!" viknula sam kad se kvaka pomaknula. Vrata su se lagano otvorila te sam začula poznati glas koji nisam ni najmanje očekivala niti htijela čuti.

"Oprosti." prošaptao je Louis koji se našao na vratima. Zar on nije na koncertu.

"Nisi bolestan." Tu riječ sam izgovorila s najviše sarkazma kojeg sam ikada koristila.

"Tiho! Ja pričam!" strogo je rekao, a ja sam utihnula, ne znam zašto. "Biram tebe, fali mi moja bff." Rastvorila sam oči te se zagledala u njega. Odreći će se karijere zbog mene?

"Odreći ćeš se popularnosti, da baš." sarkazme moj, dragi moj sarkazme.

"Neću." rekao je. Ček što? Kako to misli da neće. Ma znala sam i ja da neće, ali kako neće?

"Ajde sad ispočetka, kako ti misliš birati mene, i zašto, kad svejedno odlaziš." prekrižila sam ruke.

Maknuo se sa ulaza i sjeo na moj krevet. Pogledao me u oči.

"Pođi samnom."