Road of becoming Directioner [One direction fanfiction]

Part 43

Niall je gledao u pod te samo prošao pored nas.

"Yo Neil!" viknuo je Liam dajući mu pet, ali nije se pomaknuo, samo je prošao pored njega te sjeo i najudaljeniji kut kauča.

Kratko sam ga pratila pogledom, ali se onda vratila dečkima. Pogledala sam u Zayna koji je bio smrtno ozbiljan te očima micao u lijevo, tj. smjeru Nialla.
Brzo sam kimala glavom lijevo desno tresući se. Ponovno me oštro pogedao. Kako se mi lijepo svađamo, samo pogledima.

Zayn se uspravio te ispružio ruku prema Niallu. Pravit ćemo se da to nitko nije vidio. Konačno sam odustala. Ustala sam te u glavi polušala smisliti rečenicu. Ništa nije dolazilo, a već sam bila ispred Nialla koji nije niti podigao pogled.

"Hej, Niall." neugodno sam rekla. Nisam se snalazila sa tuđim suzama. Podigao je glavu i one plave oči pune tuge. Da su osjećani prikazani bojama sigurna sam da bi njegova bila najtamnija nijansa crne, iako znam da crna nije boja. Ma svejedno. Znate na što mislim.

"Pusti me na miru." projecao je. Svaka njegova riječ me rezala po pola. Ponovno je spustio glavu te ju naslonio na koljena koja je podigao i omotao rukama.

"Svjestan si da ću sada namjerno sjesti?" pokušala sam ga barem malo oraspoložiti. Nije se ni pomaknuo "Mislim da je dosta, cmizdriš kao dijete od tri godine. Odrasti." ispljunula sam sve što sam držala u sebi. Bravo! Baš pomažeš Zita.

"Ako si mi došla držati prodike, zamolit ću te da odeš." sada su se jasmo mogle čuti suze u njegovim riječima, da čuti. Znate ono kada netko plače pa se to kroz glas kuži. Ma valjda znate.

"Što ti ustvari hoćeš?" upitala sam ga.

"Ne znam! U tome je problem! Ne znam što želim!" naglo je dignuo glavu pa me pomalo i zatekao "Ne znam volim li ju uopće." tiše je rekao gledajući meni preko ramena. Okrenula sam se te ugledala Steoh koja je izgledala kao da se ništa nije dogodilo.

"Što želiš reći?" bila sam zbunjena. Možda bih mu trebala ipak biti podrška, pa prijatelj mi je. Valjda neću požaliti nakon sljedeće rečenice "Vas dvoje morate porazgovarati." rekla sam ne vjerujući sama sebi.

"Ne mogu! Vidiš da plačem i dok s tobom razgovaram." nevjerovatno, ali mogu se zakleti da sam vidjela kratki osmjeh kada je to rekao.

"Želiš li da ja razgovaram s njom?" Koji vrag Zita?! Jesi ti pukla?! Ima koga HALO??

"Hvala ti puno, puno, puno." počeo me grliti.

"Niall?" suzdržavala sam se.

"Ha?" nasmijano me upitao.

"Ako se ne makneš s mene neću uopće imati razloga razgovarati sa Steph." rekla sam. Nisam sigurna je li shvatio.
"Ne kužim." rekao je ne mičući se. Kao što rekoh.

"UBIT ĆU TE!" viknula sam, a on je odskočio s mene. Zaradila sam i poglede ostalih dečkiju kao i zavezanih Liama i Louisa.

Ustala sam te s izgledom samopouzdanja krenula prema Steph. Pravila je nekakve pahuljice koje nisam niti primjetila do sada. Stala sam uz nju.

"Želis mi nešto reći?" pokušavala sam iz nje izvući objašnjenje.

"Ne baš." bila je ista onakva vesela kao i uvijek. Bila sam totalno zbunjena. Krenula je prema kauču, ali sam ju ja povukla za ruku unatrag.

"Kako možeš biti tako vesela dok Niall tamo pati?" sad me zbilja ljutila. Kako mu je to mogla raditi.

"Što mu je?" sad je zvučala zabrinutije.

"Prekid boli znaš, ali vidim da tebe i ne baš." prekrižila sam ruke.

"Kako to misliš?" pstala je šokirana.

"O j***m te glupu tako. Zašto si tako sretna, a vas dvoje ste prekinuli?!" tiho sam viknula, ako znate na što mislim.

"Mi smo prekinuli?" uspaničeno je pitala. Za ovo definitivno nisam bila spremna. Je li ona glupa ili što?

"Niall mi je rekao da ste se posvađali i da ste prekinuli." rekla sam joj mlatarajući rukama.

"Jesmo se posvađali, ali nikada nisam prekinula s njim." bila je na rubu plača. Hvala Niall, ja sam ispala glupa.

"Samo sekundu." podignula sam prst se otišla od nje. Došla sam do Nialla.

"Hej, što ti je točno rekla sinoć?" ponovno sam podignula prst.

"Da je umorna i da ćemo pričati ujutro. Znam što to znači Zita." snuždio se. Lupila sam se po čelu. Koji je on idiot isuse.

"Da ne znači možda da se curi spava i da ćete ujutro razmisliti o svemu?" unesla sam mu se u lice.

"Ou." produžio je slovo u gledajući u stranu. O ljudi moji s kim ja živim. Vratila sam se Steph.

"Ispričavam se. Onaj gospodin" pokazala sam palcem iza sebe "je glup i ne kuži stvari. Samo vi nastavite sa svojim razgovorom." neugodno sam se nasmijala te se povukla u stranu. Hvala bogu da je gotovo. Biti poštar mi ide na živce.

Da mi je netko rekao da ću dečku koji se meni sviđa spašavati vezu sa drugom curom, priznajem da bi mu se nasmijala u lice tako jako da bi se on rasplakao.

Otišla sam do malog okupljališta gdje su Liam i Louis bili zavezani.

"Koncert u O2 areni!!!!" Harry je počeo vrištati kao curica "Konačno!!!" počeo je nekako jezivo plesati po kauču. Pogledala sam Louisa koji mi je dao pogled ne pitaj.

"Večeras?" upitala sam ga kada se smirio, pa donekle smirio.

"Da!!" ponovno je vikao. O budale majko mila.

"Hoće to dugo trajati?" nezainteresirano sam se bacila na ruke koje sam podbočila koljenima.

"Si ti ozbiljna?" javio se Zayn.

"Najozbiljnija." rekla sam. Okrenula sam se prema Steph i Niallu. Činili su se peilično mirni, imam loš predosjećaj, ili dobar. Još uvijek budnim sama sebe.

"- i možemo obući-" Harry se uspričao, ali ga je Louis prekinuo.

"Tek je jutro, smiri se." rekao mu je.

"Bit će zakon!!" Harry je sav iskrio od uzbuđenja.

"To znači da nas moraš odvezati." glupo se nasmijao Liam.

"Dobar pokušaj, ali Harry, kada je ono koncert?" nagnula sam se Harryu. Znam ja s takvima kao Liam.

"U 9 večeras." zbunjeno je rekao.

"Aha! U 9 znači. Jesi čuo Liame?" nasmijala sam se zlobno, a on je posramljeno spustio glavu. Dobro je znao što to znači. Ništa od odvezivanja.