Road of becoming Directioner [One direction fanfiction]

Part 28

Zbunjeno sam pogledala Louisa.

"Nemam pojma." rekla sam mu te ustala. Krenula sam za njim do ulaznih vrata. Ispred mene je stao Louis, a ispred njega sam začula klasične fan riječi. Progurala sam se pored njega te stala na ulaz.

Ispred mene se pokazala ona iritantna plava kosa i onaj nos koji sam skoro slomila.

"Ti!" viknula sam i time zaslužila Louisov zbunjen pogled "Koji vrag radiš u mojoj kući?!" vikala sam.

"Zita, zašto si takva?" napravila je nakakav blagi pogled i tužan ton. Kako sere.

"Prestani se pretvarat i odgovori mi!" i dalje sam vikala.

"Što ti je Zita, smiri se." Louis me uhvatio za ruke, a da nije Gabriella bi već ljubila beton.

"To je cura koja me izvrijeđala i gurnula. Ona s kojom sam se potukla." otimala sam se dok me čvrsto držao.

"Ja to nikada ne bi napravila nikome, pogotovo ne tebi." ne znam kako, ali izgledalo je kao da ima suze u očima. Lažljivica.

"LOU, LAŽE!" i dalje sam vikala.

"Ispričaj nas molim te, Gabriella. Moram popričati sa ovom luđakinjom." ljubazno joj se nasmijao. Koji vrag radiš budaletino glupa!? Zar su ti preglasni zvučnici na nastupima isprali mozak?!

"Sve je u redu. Vidimo se kasnije?" lažno! ljubazno se nasmijala.

"Naravno." odvratio je pristojno. Konjino glupa! Kao da te nije odgojila teta Johannah?!

Zatvorio je vrata te me ugurao u dnevnu sobu.

"Što je tebi?" upitao je Liam, valjda mene.

"Gabriella mi je!!" i dalje sam vikala i otimala se, a Louis me držao.

"Tko je Gabriella?" upitao je Niall.

"Seljakuša koja me optužila da sam s tobom u vezi!!" vikala sam. Niall me uvrijeđeno pogledao.

"Možeš bit počašćena!" vrlo smiješno je uzdignio glavu te sjeo na kauč pored Harrya.

"Cura nije takva kao što govori." ubacio se Louis.

"Hvala što mi vjeruješ." naglo sam smiri glas, ali je sada zvučao još zlobnije. Uspjela sam se osloboditi stiska. Louis je već potrčao prema vratima da me zaustavi. Valjda je mislio da ću pretući curu, pa do prije pet sekundi mi je to bilo u planu, ali mi se sada nije dalo. Otišla sam u svoju sobu po pedesttisućiti put ovako ljuta i razočarana.

Zašto jednostavno nisam odmah curu gurnila u snijeg i skakala po njoj? Riješila bi se nagomilanog bijesa. Krasno, dobre ideje mi padaju tek kasnije na pamet.

Ovaj put sam bila pametnija. Čim sam ušla u sobu sam se zaključala. Sa smeđeg ormarića sam zgrabila moje drage slušalice koje su me odvodile dalje sa ovoga svijeta zajedno sa mp4-em. Najbolji mogući osjećaj kada sam pojačala muziku do kraja da nisam čula niti kucanje na vratima niti glas ikojeg ukućana. Ubrzo me preuzeo san.

* * *

Probudila sam se sama od sebe. Srećom sam se sjetila staviti deku preko prozora pa me sunce nije moglo zahebavati. Pametna sam ja.

Uzela sam mobitel. 9:38. Dosta sam ja spavala. Ustala sam te otišla do wc-a. Obavila sam uobičajenu higijenu te zastala pred ogledalom. Pogledala sam svoju raščupanu kosu te se nasmijala sama sebi. Pomoću tri gumice i 50 kopčica sam ju konačno zavezala u visoku pundžu. Sad kada sam u faci bila kako treba bio bi red presvući se. Iz ormara sam izvukla crnu hodicu i traperice. Nabacala sam to na sebe te krenula u kuhinju.

Uhvatila sam kvaku snažno te povukla. Vrata se nisu pomaknula, ali sam se ja zaletjela u njih uz glasan prask i moj jauk.

"Jesi dobro?" začuo se promukli glas i glasan smijeh sa druge strane vrata. Nisam mogla procijeniti tko je s obzirom na taj promukli glas. Jedino sam znala da nisu niti Steph niti mama. Netko od dečkiju je, a tata se ne bi smijao, valjda.

Otključala sam vrata te izašla van trljajući nos. Ispred mene je stajao Zayn u gaćama. Vrisnula sam.

"Zaboga Zayn obuci se!" pokrila sam oči. U tom trenu nepažnje sam uspjela vidjeti njegovo tijelo. Iskreno, bio je dobro isklesan. ZITA? ŠTO TO GOVORIŠ? Ma briga me ustvari, žensko sam. Da neki prosjak ima takve pločice isto bi reagirala.

"A baš se lijepo luftam ovako." nasmijao se. Znači moram ga ja potjerati.

"Srećo, kosa ti je u raspadu." nasmijala sam se. Refleksno je pogledao gore te vrisnuo kao ja maloprije. Sada sam se ja smijala, ali on je već bio otrčao u kupaonicu. Tako smijući se sam otišla u kuhinju.

Sjetila sam se da sam ljuta na Louisa. Da, morala sam se sjetiti toga. U kuhinji su svi sjedili za stolom dok je moja mama uobičajno posluživala svakoga po redu. Sjela sam uz tatu. Na moju sreću između mene i Louisa je bila prazna stolica gdje je mama trebala sjediti. Poljubila sam tatu u obraz te se okrenula svojim palačinkama. Njam.

"Zita?" začula sam glas. Louisov. Nisam se trznula. Samo sam jela kao da ga nisam čula "Zita?!" ponovio je malo glasnije. I dalje ništa "To je to!" začula sam kako se ustao te sam u trenu osjetila hladne ruke oko struka. Nosio me prema ulaznim vratima. Laktom ih je otvorio te me pustio. Bila sam bosa pa je očekivao da se smrznem na snijegu. Bila sam brža. U trenu kad me pustio sam se uhvatila za njega te nam zamijenila mjesta. Sada je on u čarapama i pidžami stajao vani na snijegu, a ja sam još dodatno zatvorila vrata.

Vratila sam se u kuhinju.

"Gdje je Louis?" upitao je Matt. Ja sam samo ponosno sjela na svoje mjesto smješući se.

"Znam taj pogled. O ne!" nasmijala se Steph "Što si napravila?" pogledala me sumnjičavo.

"Ništa." zvučalo je kao da sam otpjevušila. Izvana se začulo vikanje.

"Morala si zar ne." zavrtila je glavom te se nasmijala ponovno. Ustala je te otišla iz kuhinje. Ubrzo se vratima sa Louisom. Noge su mu bile mokre do koljena i vidno mu je bilo hladno. Mama je priskočila sa dekicom.

"Sada smo kvit." brzo sam rekla te nastavila jesti kao da se ništa nije dogodilo.

"Oho, ovo je tek počelo milo." rekao mi je te stao uz radijator.