Road of becoming Directioner [One direction fanfiction]

Part 14

Ležala sam u svom krevetu u busu. Odlučila sam odabrati krevet na katu na samom kraju busa kako me nitko ne bi živcirao. Jedino loše je što je nasuprot mene Zayn, a ispod Steph pa se njih dvoje non stop nadglasavaju pa ja ne mogu imati mira.

Bilo je podne, u tom odjeljku nije bilo nikoga pa sam konačno imala malo mira u ovom paklu punom najglupljih dečkiju na ovoj planeti. Na mobitelu mi je bila zanimljiva igrica Piano Tiles 2. Sa slušalicama u ušima čini čuda. Totalno sam se isključila iz stvarnosti, ali, da uvijek postoji to ali.

U svoj krevet se bacio Zayn. Kako je taj lik naporan. Za sve njih imam ulogu. Zayn je onaj naporan, Liam umišljen, Harry bezobrazan, Louis bezosjećajan, a Niall je još najbolji od njih, ustvari on je jedini dobar.

"Zašto dama leži tu sama." okrenuo se meni. Zašto?!?!?!?

"Odjebi!" navukla sam zastor. Iritirao me sve više.

"Ti znaš da smo u busu i da ćeš me čuti i da sam kod vozača?" smijuljio se.

"Nažalost." promrmljala sam "A sada reci još jednu riječ i dobit ćeš šamarčinu." okrenula sam se na drugu stranu. Nisam više ništa čula. Valjda je odustao.

_______________

"Zita?" ponovno sam začula glas iza sebe. E sad će dobiti batina.

"Daj se više makni!" zamahnula sam rukom. Trebala mi je sekunda da primjetim da ispred mene nije bio Zayn već Niall. Imao je reflekse oa se sagnuo, a ja sam snažno lupila rukom u krevet. Jauknula sam, a suze su mi se nakupile u očima.

"Uuu to mora da je bolilo." stisnuo je zube, ali sam vidjela da se jedva suzdržavao od smijeha.

"Svejedno." trljala sam ruku iz koje je curila krv. Uvijek sam se užasavala krvi tako da me panika obuzimala. Niall je to očito primjetio.

"Z, to je samo krv, ranica je mala, smiri se." primio me za krvavu ruku. Udahnula sam tri puta te se pokušala smiriti. Mislim da mi je uspjelo. "Zatvori oči i misli na nešto drugo, što najviše voliš." smireno mi je rekao pustivši mi ruku. Istog trena sam pomislila na Nutellu, moju najveću ljubav.

Ubrzo sam osjetila hladnu tekućinu preko ruke koja me boljela, a zatim me počelo peći. Vrisnula sam.

"KOJI VRAG JE OVO??" viknula sam te otvorila oči.

"Moram, sorry." zamatao mi je ruku zavojem "Eto, gotovo, a drugi put probaj pogoditi facu, manje boli, vjeruj mi." nasmijao se te izašao. Uhvatila sam zavijenu ruku te se neugodno bacila na krevet. Osramotila se za život.

_________________

Ustala sam se te krenula prema prednjem dijelu busa. Svi su razbacani po kaučevima okolo. Izgledalo je kad da me nitko ne primjećuje, što mi je bilo odlično, dok se nije začuo Harry.

"Boli ruka?" nasmijao se. I svi ostali su se počeli smijati. Kako nezrelo.

"I ti Steph?" čak se i moja najbolja prijeteljica smijala.

"Pa moraš priznati da je smiješno." nasmijala se sebi u ruke.

"Kako god." zakolutala sam očima te sjela u kut do prozora najbliže vozačevoj kabini. U zadnje vrijeme sam snedila po kutevima. Čudna sam.

Narednih pola sata sam slušala Liama i Louisa kako se svađaju oko neke igračke, mislim da je to bila mrkva. Zayn i Stelh su se naslikavali koda nisu normalni, a Harry je igrao ps4 dok ga je Niall moljakao da njemu pusti da igra. Oni su takva djeca.

"Zita, selfi!!" viknuo je Zayn kada su se on i Stelh zatrčali prema meni sa selfie stickom. Steoh je skočila na mene, a Zayn čučnuo uz kauč. Nisam bila spremna pa je moja faca ispala prečudno tako da to neću niti opisivati. Njih dvoje su se raspalili smijati.

"Sjela si mi na mobitel!!!" viknula sam prema njoj kada sam primjetila da je moj i Phone bio ispod njene guzice. Srećom mi nije iščupala slušalice. Da ih je uništila bacila bi se kroz prozor jer su te slušalice jedino dobro na ovom putu.

"Što uopće slušaš?" upitao me je Zayn te mi istrgnuo mobitel u rukama. Tako je stisnuo tipku za slučajan odabir. Upalila se pjesma zbog koje sam htjela propasti u zemlju.

"SLUŠA NAŠU PJESMU!!! SLUŠA 18!!" vikao je Zayn te s mojim mobitelom i upaljenom pjesmom počeo skakati po busu. Svi su se počeli smijati, a ja sam skoro propala u zemlju od srama.

"To si ti stisnuo!!" branila sam se ili sam barem pokušala.

Svi su se okupili oko mog mobitela, dobro, svi osim Louisa. Još uvijek smo bili u svađi i nismo razgovarali cijelim putem. Nismo niti imali o čemu razgovarati. Zaključili smo da je on bezosjećajan, a ja sebična i kraj priče. Rekao je sve što je imao.

______________________________

Brzo je došla večer. Usput smo stali u nekom privatnom restoranu koji je slavni Simon priredio. On je uvik išao autom. Niti njega nisam previše voljela, pa zašto i bih. Louis nije prošao dalje drugi out, a onda je Simon stvorio glupi bend i zauvijek me odvojio od Louisa. Kako bih ga uopće i mogla voljeti.

Bio je to otmjeni restoran pa smo se morali ulickati. Dečki su obukli odijela. Ja se nikada nisam voljela spremati niti šminkati, ali me Steph skoro ubila pa je izvukla iz svog kofera crnu suknju i bijelu čipkastu bijelu majicu. Odbila sam naravno, ali je to doslovno navukla na mene. Srećom sam mogla nositi moju traper jaknu. Steph je s druge strane obukla dugu ljubičastu haljinu sa otvorenim leđima. Prilično joj je lijepo stajala, ali ja to nikada ne bih obukla.

Onako uređeni smo se uputili u restoran. Srećom je restoran bio u ograđenom dijelu jer su ih Directioneri već pronašli. Dečki su čim su izašli iz autobusa počeli potpisivati autograme, a Steoh je išla ponosno za njima. Vjerujem da je pravila ostale ljubomornima. Ja sam stajala sa strane prekriženih ruku.

Iza ograde sam primjetila onu umjetnu plavu kosu koju sam čupala prije par dana. Prišla sam joj.

"Kako se usuđuješ tako praviti važna!" odbrusila mi je, ili barem pokušala. Znala sam da sad nema stanke pa ću i ja nju malo spuštati.

"Niall! Možeš li malo doći." pozvala sam ga. Ubrzo je došao, a ja sam se naslonila na njegovo rame. On je mene uhvatio oko struka jednom rukom što mi je zgrčilo želudac na tren, i to ne u dobrom smislu. Plavuša me pogledala s tolikom mržnjom, a ja sam uživala u svakoj sekundi.

"Reci?" obratio mi se Niall. Zaboravila sam da sam ga pozvala pa sam brzo nešto smislila.

"Moželiš li ovoj curi dati autogram, to je moja 'prijateljica'." prstima sam napravila znak navodnika.

"Uhm- naravno-" nesigurno je rekao.

Ubrzo smo otišli prema restoranu, a ja i Niall smo još uvijek bili zagrljeni. Čim smo pobjegli sa mjesta gdje nas fanovi mogu vidjeti refleksno sam se odmakla i nelagodno se otresla. Zbog toga sam zaslužila začuđeni Niallov pogled, ali nije me bilo briga. Konačno sam i ja pobijedila.