STAY/h.s

14 -Dio

Gledala sam u njega i ponavljala sam si iznova i iznova njegovo pitanje u glavi 'Kako to da ni jednom nisi imala mjesečnicu' jednom bi to pitao "Da li je sve uredu?" čula sam zabrinuti glas  "Da" promrmljala sam "Ja ovaj nemam" počešala sam se po ruci i podigla pogled sa naših ruku "Ja nemam mjesečnicu" pogledao je zbunjeno "Kako nemaš to sve cure imaju"

Uzdahnula sam i počela sa pričom koja budi loše uspomene "Moji roditelji su se rastali kada sam imala trinaest godina. Moja mama je dobila skrbništvo mi smo bile u dobrim odnosima ,ali ja i tata smo bila tako povezani. Nakon nekog vremena on se odselio u Ameriku. Sve manje me je zvao i dolazio i u jednom trenutku je prestao. Počela sam puno jesti, jako sam se udebljala. U školi sam popustila. Osobe za koje sam mislila da su mi prijatelji počeli su me ismijavati i vrijeđati. Zbog debljine zbog svega što se događa i što se događalo u mom životu. U jednom trenutku sam rekla to je to i počela sam se izgladnjivati. Bježala sam ili uopće nisam dolazila u školu. Bol i maltretiranje je postalo toliki teret. Trajalo je dvije godine saznala sam da se tata ponovno oženio i da sam dobila četiri polubrata. Počela sam za rastavu i za sve ostalo kriviti sebe. Toliko sam se izgladnjivala da sam bila kost i koža ,ali mojim 'prijateljima' to nije bilo dosta. Jednom je sve puklo i napravila sam ono što nikada nisam mislila da ću napraviti i što nikada nisam shvaćala. Ali tada sam shvaćala našla sam tablete i pila sam ih sve redom. Sljedeće čega se sjećam da sam se probudila u bolničkoj sobi. Tamo su stajali  tata, mama, tatina žena, i moja polubraća. Tata ni mama me nakon toga više nisu puštali iz vida. Počela sam ponovo normalno jesti. Dobila sam željenu kilažu, ali mjesečnica se nije vratila u početku smo mislili da kasni zbog svog tog stresa i zbog lijekova. Prošlo  je dva mjeseca i otišli smo kod doktora. Saznala sam da sam izgubila mjesečnicu i da možda nikada neću moći imati djece" završila sam sa pričom dok su suze neumorno padale niz moje lice. 

Stavio je ruke na moje obraze i brisao suze "Tako mi je žao" rekao je. Bila sam u njegovom zagrljaju i jecala sam "Ne mogu ti obećati da ću biti najbolji dečko i da te nikada neću povrijediti, ali zato ti obećajem sa nikad više nećeš prolaziti kroz takvu bol" rekao je i znala sam da je iskren "Samo me nemoj pustiti" rekla sam "Nikada" uzvratio je i jače me je zagrlio .

"Volim te" podignem pogled prema njemu dok su se u meni stvorili leptirići, ma kakvi leptirići  uragan leptirića. Odmaknuli smo se jedno od drugog maknuo mi je pobjegli pramen kose i stavio ga iza uha "Tako si lijepa" tiho je prošaptao. Polako me je spustio i ležeći položaj.
Njegove usne su putovale moji tijelom svako mjesto gdje me je poljubio je gorilo. Stavio je kondom na svoju dužinu i pogledao me tražeći dopuštenje kimnula sam. Nježno je ušao i mene zastenjala sam. Svaki njegov pokret, dodir, poljubac činio je da se u tom trenutku osjećam posebno, važno. Bio je tu za mene bio je  kraj mene. Zbog njega se nisam osjećala manje vrijednom. To je bio Harry kojeg rijetko ko je vidio i znao. Ja sam bila jedna od tih ljudi. U sobi je bio mrak zbog crnih zavjesa. Jedino svjetlo dolazilo je iz lampiona sa noćnih ormarića koji su bili zamjena za lampe. Svako malo bi podizala svoju glavu tražeći njegove usne. Ostavljao je poljubce po mom tijelu. Obmotala sam ruke oko njegova vrata tražeći da me poljubi što je i napravio. Naše usne su gorile od želje da se dotaknu. Moje noge su se polako počele tresti, a onaj osjećaj zadovoljstva bio je sve veći i veći "Izdrži još malo ljubavi " prošaptao je. To je bilo to svršili smo u isto vrijeme. Legao je pored mene u sobi je bilo vruće disali smo ubrzano povukao me je prema sebi "Volim te" rekao je u moj vrat "I ja tebe " uzvratila sam mu. Legao je preko mene održavajući svoju težinu na rukama. Ostavljao je poljubce po mom vratu i mojoj ključnoj kosti