· KNJIGA JE POD UREĐENJEM ·
"Ne mogu obećati da ću biti najbolji dečko ikad i da te nikada neću povrijediti "rekao je dok su se suze spuštale niz moje lice "Ali obećajem ti da nikad više nećeš prolaziti kroz takvu bol " nadoda. Teško uzdahnem "Samo...
Promatram ju dok mirno spava na mojim prsima. Napokon. Cijelu noć je plakala jer su ju boljela leđa i cijelo je vrijeme povećala. Niall i Zoi su otišli , zapravo smo ih otjerali. Imaju i oni posla i svoj privatni život. Malo se je pomaknula "Nastavi" prošaptala je jedva čujno. Nastavio sam joj se igrati sa kosom bilo je tako čudno dugo se nismo svađali. Zapravo nije bilo čudno bilo je lijepo. Poljubio sam ju u obraz i privukao ju bliže sebi. Bila je umorna od svih tih lijekova. To mi je doktor objašnjavao da svi ti lijekovi je čine umornom i pospanom. Odjednom su se vrata otvorila u sobu je ušao mali stariji doktor koji je bio zadužen za Noru "Imam dobre vijesti" rekao je i nasmiješio se "Koje ?" pitala je znatiželjno "Zapravo dvoje dobrih vijesti " rekao je i nastavio " Ovako danas možete kući " rekao je. Na Norinom se licu stvorio veliki osmijeh kao i na mom "A koje su druge ?" pitao sam "Za to će te doći kada se spremite i kada budete došli po otpusnicu i sve ostalo rekao je sa smiješkom te izašao van. Maknuo sam se sa kreveta i promatrao Noru dok joj je medicinska sestra vadila igle. Bila je prelijepa njene crte lica bile su tako lijepe njena koža bila je tako čista , glatka i mekana " Šta ?" pitala je zbunjeno sa smiješkom na licu dok nije micala pogled sa moga. Samo sam odmahnuo glavom "Volim te" rekao sam. Nasmijala mi se"I ja tebe"pomogao sam joj da se obuće te smo spremili sve stvari i krenuli prema doktoru. Pokucao sam na vrata i ušli smo unutra. Sjeo sam na udobnu smeđu fotelju te je Nora sijela do mene "Ovako odmah na početku nema teških poslova samo mirovanje" govorio je. Nora pozorno pratila i klimala glavom tako mu dajući doznanja da ga razumije i da joj je jasno " Druga sretna vijest je da " rekao je te je napravio malu pauzu. Postajem nestrpljiv tapkam nogom o parket "Trudni ste " obratio se Nori. Odjednom sam se ukočio dali je on upravo rekao ono što mislim da je "Čestitam vam " obrati se nam kimnuo sam glavom...
Ulazimo u stan cijelo je vrijeme šutjela u autu nije riječi progovorila. Odmah se izuva i skida jaknu. Odlazi u sobu te se ja zaputim u kuhinju i ostavljam vrećice na stolu. Ulazim u hodnik kako bi skinuo kaput te ona izlazi sa robom u rukama "Idem se tuširati " tiho je rekla i ušla u kupaonicu i zatvorila vrata. Odnio sam joj jastuk i pokrivač u dnevni boravak. Upalio sam grijanje jer je u stanu bilo dosta hladno. Ušao sam u kuhinju kako bi raspremio namjernice. Skuhao sam tjesteninu kada sam počeo peći meso ušla je i sjela "Kada ?" pitala je i osjetio sam nešto u njenom glasu "Onaj dan " rekao sam i mislio sam na ono u bolnici. Kimnula je i podigla glavu te protrljala oči. Plakala je "Harry ja to ne mogu " tiho je rekla , a moje oči su se raširile "Ne misliš valjda pobaciti ?" rekao sam u šoku. Pogledala je u mene ,a suze su joj počele kliziti niz obraze "Nora , ne " rekao sam strogo "Harry ja ne mogu " govorila je kroz jecaje "Zašto " doslovno sam se izderao na nju. Znam da to nije rješenje , ali ona želi pobaciti "Imam 21 godinu premlada sam i ne znamo se puno tek " ušutkao sam ju poljubcem. Ona je samo uplašena "Sve će biti u redu " gledala je u mene "Ali " krenula je ,ali sam ju ponovo prekinuo "Obećajem " rekao sam kimnula je glavom i zagrlila me. Obrisao sam joj suze "Biti ćeš najbolja mama na svijetu " rekao sam "I ti tata" poljubio sam ju u kosu. Odmaknula se je od mene i poljubila me
Uživao sam u svakom njenom poljubcu.
Nora P.O.V
Harry je bio na poslu. Sjedila sam u kadi i razmišljala o svemu. Mislim da sam premlada za ovo i da se ja i Harry ne poznajemo dovoljno. Šta ako ne uspijemo ? Šta ako ne budem dobra majka ? Šta ako sam premlada? Ne znam više ništa. Polako izlazim iz kade i uzimam crni ručnik. Obrišem se te zamotam ručnik oko sebe te odlazim do sobe. Uzimam mobitel i ukucavam dobro poznati broj te stišćem zelenu slušalicu "Halo " čujem veseli ženski glas "Možeš li doći na ovu adresu koju sam ti poslala?" pitam jedva čujno "Nora jeli sve uredu ?" pitala je zabrinuto "Samo" krenem i duboko uzdahnem "Možeš li doći ?" pitam "Naravno " odgovori te ja poklopim. Odlazim do ormara i izvlačim prvo što mi padne na pamet
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Navukla sam jaknu i smeđe uggsice. Na izlasku iz stana sam samo pokupila torbu. Stala sam ispred zgrade i onda sam se sjetila "Jebem ti" rekla rekla sam dok sam popravljala kapu. Nemam auto. Požurila sam i taman je došao autobus imam više sreće nego pameti.
Stojim ispred klinike i gutam knedlu koja mi se stvorila u grlu. Uzdahnem te počnem koračati prema bolnici. Ulazim u bolnicu i odmah spazim Zoi. Produžim do pulta gdje sjedi malo starija bucmastija žena "Gdje je odjel za abortus? " pitam dok mi glas podrhtava. Zoi je cijelo vrijem stajala i gledala "Trudna si ?" pitala je zbunjeno , sretno "Da " kažem i stegnem gumicu na mojoj pletenici "Dali Harry zna ?" pita dok hodam prema liftu " Da " kratko odgovorim"I podržava to da abotiraš koji ... " prije nego što kaže išta loše o njemu zaustavim ju "Ne zna " kažem i spustim pogled "Kako misliš ne zna ?" pita nervozno "Ne zna tu sam sama bez njega nisam mu rekla , eto " govorim već isfrustrirano. Sjednemo na plave plastične stolice koje se nalaze u čekaonici. Uzdahnem i sve misli mi se vrate u glavu. Zato je ovo tako teško? Zašto ? Zašto me je ovoliko strah ovoga ? Biti će brzo gotovo i ne bi trebalo puno boljeti. Uzdahnem "Nora ne moraš ovo raditi" tiho kaže. Uhvati me za ruku te počne raditi male krugove sa palcem po mojoj ruci. Samo zatvorim oči i naslonim glavu na hladan zid. A onda mi pred oči dolaze druge i potpuno strane misli. Harry će me mrziti on se toliko veseli ovome ili samo laže. Možda me ostavi nakon nekoliko mejseci trudnoće i šta ću onda? Biti ve bolje , ali jedno je sigurno ako me Harry ostavi neću preživiti. Prvi puta u tako kratko vremenu sam zavoljela nekoga ... Sjedim na posebnoj stolici i čekam čekam da sve bude gotovo. Medicinska sestra mi prilazi i čisti mi ruku medicinskim alkoholom. Miris je toliko jak da mi počinju suziti oči "Hoće li biti brzo gotovo ?" pitam. Pogleda u mene " Da " kaže. Uzdahnem i čeka i čekam ,a sve one misli mi se vraćaju u glavu i tjeraju me da zaklopim oči. U sobi vlada tišina čuje se samo Zoino i moje disanje. Odjednom se vrata otvore i moje oči. Doktorica je ušla unutra uzme inekciju te sipa nekakvu tekućinu u nju približi se te sjedne u na stolicu "Ovo će malo boljeti " ravnodušno kaže. Zoi me uhvati za ruku. Kada vidim da je igla blizu moje ruke zatvorim oči osjećajući veliku bol i prazninu. Sada je sve gotovo ...
Baš sam zla ,ali tako je kako je so što mislite o pričici ... Ostavite komentare molimmmm vas... To je sve od mene hvala svima koji čitanu ovu glupost ... Sorkajte na greškama i ostavite komentare i vote
