Chapter 34

839 32 1
                                    

Koliko je već prošlo od zadnje kontrole- pomislila sam u sebi.

Zagledala sam se u ogledalo i počela opipavati svoj stomak polako kao da mazim to dete.
Već mi je uveliko narastao stomak,i mislim sa bi moglo biti vreme da odem na pregled.Bilo kako ovih nekoliko meseci prošlo je prebrzo.Sve trke oko kupovine za bebu,sva prepiranja oko bebinog imena,i sve ostalo zna izmoriti.Pozivi od ljudi koji su nam čestitali svaki dan su me već i pomalo počeli nervirati.Samo sam se htela baciti na kauč i leći pored Michaela,ali on nije tu.On je sada na poslovnom putovanju baš kao što je to radio i ostalih nekoliko meseci.No ovo mu je zadnje.Posle ovoga čim dobije dete idemo na odmor,a onda ide moje uživanje sa njim.Nego ovo mi izgleda i previše teško.Beba nije ni došla na svet ali ipak mi je teško se i sada brinuti o njoj.Jedino što me motiviše sada je nekako ta beba.Tako je majušna,i idalje ne mogu verovati da se ljudsko biće nalazi u meno i da ću postati mama.Za nekoliko dana bi trebala saznati da li je dečak ili curica.Volela bi da je dečak,da bude kao Michael,i nadam se da će biti.Već je maj,a i dalje kiše padaju i vreme je hladno.Mogla bi navući hiljadu kaputa na sebe i ipak bi se nekako tresla od hladnoće.Krenula sam po čaj,pošto mi je kava bila zabranjena.Sipala sam ga polako u šolju od svoje dosade.Postala sam veoma lenja sa tih nekoliko meseci.Uključila sam TV i počela listati po kanalima.Telefon mi je zazvonio.Čim sam videla Michaelovo ime na ekranu od telefona brzo sam ga zgrabila i što prije sam odgovorila na poziv.

"Sandra!" uskliknuo je kao malo dete.

"Da?" odgovorila sam sa osmehom na licu iako moj osmeh on nije mogao videti.

"Uskoro imam dobre vesti malena.Nadam se da ćeš biti iznenađena."

"Šta,šta,šta,šta,šta?" počela sam ponavljati isti niz reči.

"Rekao sam da je iznenađenje"

Prekinuo je poziv,a ja sam ostala bez objašnjenja za moje iznenađenje.Kako god prijalo mi je da sam čula barem malo njegovog glasa,iako me nije zvao već dve nedelje.Osećala sam kao da se naša ljubav gubi negde i ne mogu je naći.Ali evo,taj poziv je došao.Glas mu je bio promukao ali se osećao delić sreće što me je čuo nakon dve nedelje.U glavi mi su se motala razna iznenađenja koja bi mi mogao spremiti da sam zaboravila na bolove trudnoće.Obuzela me je sreća,i raspoloženje mi se promenilo u tren oka.Ali ipak falilo mi je društva.Uvek sam bila sama a Helena i Ana su otišle na njihova putovanja u Italiju.Izdahnula sam i legla brzo.Tek tada sam shvatila da je loša ideja da skačem na krevet brzo jer sam trudna.Uzela sam telefon i brzo počela listati po društvenim mrežama.To mi je barem po malo ubijalo dosadu koju je ova samoća i tišina u stanu stvarala.Na primer,sada bi uzela flašu vina i ispila na eks,onako,iz dosade.Ali,trudna sam ipak.Kada pomislim,sve što sam želela od kako sam trudna je da se napijem.Iz čista mira.Neko je zakucao na vrata.Otvorila sam i na divno iznenađenje to su bile..Ana i Helena?

"Cure...š-šta vi radite ovde" zamucala sam.

Nisam dobila odgovor.Ana je spustila radio koji je držala u rukama na pod i uključila ga da svira pesmu od Bruno Mars-a 'Marry you'.Naravno,bila sam začuđena,ali u isto vreme i sretna.U isto vreme je izašao i Michael,pa sam pokušala potrčati prema njemu ali me je Ana zaustavila.Izašlo je još i par ljudi iz okolnih auta i počeli su plesati uz pesmu.Kada sam videla Michaela kako pleše htjela sam prasnuti u smeh,ali sam se polako suzdražala.Znala sam pesmu napamet,i svaku sam reč ponavljala u sebi sa velikim osmehom.Na pola pesme su muškarci u crnim odelima razbacali crvene latice po podu i papire koje su držali u rukama odmotali.Na papirima je pisalo "Da li se želiš udati za mene?" Nasmijala sam se na to i osetila suzu kako mi se kotrlja niz moje suve obraze.Michael mi je samo prišao i sageo se na koljena "Da li ta suza znači "Da? Potvdno sam klimnula glavom i ispružila ruku da mi stavi prsten.Prsten je izgledao kao da je sav od dijamanta a na njemu je bila krunica."Za moju malenu kraljicu" nasmeao se i namignuo mi dok mi je prilazio da me zagrli.Zagrlio me i osećala sam se kao da sam ponovo kod kuće,kao da je on moja kuća.Ljudi koji su učestvovali počeli su pljeskati,a ja sam samo plakala od sreće i bacala po neki osmeh Ani i ostalim prijateljima.
********************************
IZVINITE ŠTO NISAM DUGOO..ALI BAAAAŠ DUGO PISALA..PUNO SE STVARI IZDEŠAVALO I NISAM JEDNOSTAVNO IMALA VREMENA..NADAM SE DA SE NE LJUTITE.Love you❤❤

Naabot mo na ang dulo ng mga na-publish na parte.

⏰ Huling update: Jul 13, 2016 ⏰

Idagdag ang kuwentong ito sa iyong Library para ma-notify tungkol sa mga bagong parte!

S&MTahanan ng mga kuwento. Tumuklas ngayon