LUTKO MOJA

Devetnaesto poglavlje

Nakon nekoliko mjeseci

Meg

Prošla su gotovo 3 mjeseca od kada sam se zadnji puta čula, a i vidjela s Gregom. Pokušao me je dobiti nekoliko puta, čak je dolazio i u ured, ali moja odluka je bila čvrsta. Izbjegavala sam čitati o njemu po novinama, jer svaki dan je bilo nešto novo, nešto drugačije. Nisam imala živaca za to, na prvom mjestu su mi bili Jason i Julie. Posao mi je uzimao puno vremena, rasprava su bile teške i zahtjevale puno pripreme, tako da nisam stigla puno razmišljati. Jedino su mi noći bile teške duge, jer mi je nedostajao. One dvije noći koje je proveo pokraj mene nisu mi davale mira, i stalno me podsjećale da nisam li možda prenaglila s odlukom.

U uredu je bila luda kuća, petak, svi bi voljeli brzo doma a poslu se ne nazire kraj. Još k tome mi je Ellie najavila da je došao nenajavljeno Marcus Castillo. Nije mi padalo na pamet razlog dolaska ali on je klijent kojeg se ne odbija.

-Meg- rekao je dok je ulazio u moj ured- Kako si?

-Ide nekako, gužva je ali... Kako je kod Vas?- sjeli smo za mali stolić

-Sada kad tebe vidim odmah se osjećam bolje- namignuo mi je i nasmijao se. Osjetila sam da crvenim. – No Meg, nema potrebe da ti bude neugodno, ti se privlačna mlada žena i moraš znati primiti komplinet od muškarca, pa bi on i stari klipan kao ja.

- Ne doživljavam Vas starim klipanom- brzo sam odgovorila. Na što se on dražesno nasmijao.

-Drago mi je to čuti. – klimnuo je glavom. -Prvo želim ti reći da sam prezadovoljan razvojem situacije i da sam oduševljen ovim vještačenje. Istina da košta puno, puno previše ali ako ti kažeš da će to izvuči moju guzicu iz ovog sranja, dogovoreno – klimala sam glavom. –Nego, nisam radi toga došao! – pogledao me je malo bolje i proučavao.

-Nego??- upitala sam znatiželjno

-Pa danas je bal u dobrotvornu svrhu za skupljanje pomoći djeci oboljeloj od malignih bolesti. Cijeli nogometni tim ide i voljeli bi da ti ideš kao naša kraljica. Naime svaki stol mora imati kralja i kraljicu. Ja sam naravno kralj i dečki su zaključuli da bi ti bila idealna kraljica. – gledala sam ga znatiželjno i razmišljala da li to može biti istina, ali mi glavom prođe da sam nešto o tome čitala.

-Počašćena sam i neznam što da kažem-rekla sam tiho. Koliko mi je ideja bila privlačna, toliko me je i brinula jer će biti medijski jako popračena.

-Pa nisam došao ovamo da me odbiješ- rekao je samo uvjereno. Nasmijala sam se..

-U redu da čujem detalje – rekla sam i samim time prihvatila poziv. Iako me je pozvao u zadnji čas, jer po njegovim riječima ni sam nije znao da će ići, sve što je više pričao sve više mi je sviđalo. A i dugo nisam nigdje bila.

-E pa draga moja, auto dolazi po tebe u 19,00 sati, a tvoja momčad će te s nespljenjem očekivati. – nasmijala sam se tome i srdačno pozdravila. Nakon što je Marcus otišao, u ured mi je uletio zabrinuti George.

-Što je bilo? Što Marcus hoće?- upita je vidno zabrinut. Morala sam se nasmijati toj njegovo brizi, ponekad je stvarno previše brižan.

- Sve je pod kontrolom, pozvana sam da budem kraljicom nogometne momčadi. – prvo me je gledao, a onda se grohotom naslijao.

- Znači vidimo se tamo... –rekao je tiho i izašao. Zagometan je bio, što me malo zbunilo.

Kako se dan bližio kraju, tako sam imala sve manje vremena da se uredim za navečer, a pošto ću biti kraljica morala sam ipak malo poraditi na sebi...