LUTKO MOJA

Part 24

Nada

Greg

Prošla su dva dana, a napretka nema. Dva dana već nisam izašao iz bolnice, stalno pratim što se događa. Pokušao sam doći do Meg, ali ni u jednom trenutku je nisu ostavljali samu.

Vrijeme sam uglavnom kratio s Julie, koju sam pokušao utješiti jer je i dalje osjećala krivnju.

Provodeći vrijeme s Julie, sve sam više shvaćao kakav dragulj leži u drugoj prostoriji. Iako joj Julie nije nikakav rod, Meg je pokrila sve troškove sahrane, sve poplatila i nije željela uzeti ni peni od Julie. Rekla je da to čuva za crne dane. Plaću koju joj daje za čuvanje Jasona je viša od uobičajene. Julie je rekla da ju je Meg prihvatila kao vlastito dijete. Natjerala ju je i na posjete psihijatru samo da lakše prevlada ono grozno razdoblje. Julie mi je ispričala kako Meg poslala tajna predstojnica Udruge djece oboljele od malignih bolesti. Pozorno sam slušao i ne vjerujući kakav dragulj sam skoro izgubio... A možda sam i izgubio!- prošla mi je i ta pomisao glavom.

-Idem vidjeti, možda je Meg sama-rekao sam joj tiho

-Reci joj da se ne ljuti na mene. –rekla je tiho Julie

-Ne ljuti se- rekao sam nježno –Zna da ti nisi ništa kriva, i ti si nastradala, samo si malo otpornija na bakteriju.

Izašavši van krenuo sam prema posebnom odjelu, odjelu koji je bio namijenjen onim bogatim bolesnicima s „full" tretmanom, jer smo tamo smjestili Meg prema Marcusovim uputama. Iako su Megini roditelji željeli prebaciti da svi troškovi idu na njihov račun, Marcus nije htio ni čuti za to. Malo me brine ta njegova prevelika briga za Meg, ali svaki puta dođe sa suprugom u posjet Meg tako da mi je malo lakše.

Ali postajem nervozan što ne mogu biti ni minutu sam s Meg. Osjećam da nam je to potrebno, i njoj i meni. Možda ću sada imati više sreće..

Ušao sam u sobu, Meg je sjedila za stolom, još uvijek je primala infuziju. Pored nje je sjedila njena mama i nešto su pričale.

-Greg-pogledala me s nadom u očima – Ima novosti?

-Nažalost, stanje je isto. Kao što znaš temperatura se malo spustila, ali i dalje je visoka.- rekao sam tiho i prišao stolu. Pogledala me s upitnicima u učima, zatim se okrenula prema mami.

-Mama, voljela bi pričati s Gregom? Hoćeš li nas ostaviti malo same? Otiđi u stan i odmori se malo.

-Meg, ne ostaješ sama-rekla je odlučno.

-Mama, Greg će biti sa mnom. Nisam dijete-rekla je ljuto.

-Meg, nisi svoja...-rekla je tiho njena mama

-Što misliš da ću dići ruke na sebe? Poznaješ me bolje od toga- ljuto je odgovorila Meg. Nisam ju nikad vidio tako ljutu. - Ne odvajate se od mene već dva dana, zar nikome nije palo na pamet da možda hoću malo privatnosti? Luda sam od svih Vas oko sebe-nastavila je Meg vikati.

Njena mama ju je tužno pogledala i počela plakati – Oprosti mama, nisam htjela vikati. Samo ne date mi disati, ne mogu razmišljati od svih Vas.

Njena mama je pokupila stvari i krenula prema vratima.

-Dajem ti dva sata, onda se vraćamo ili ja ili tata-rekla je njena mama – A do tada Vam ju ostavljam. Neka na Vama ispuca svu negativnu energiju.

Gledao sam Meg i sjeo na stolac do nje. Jedno vrijeme smo sjedili i samo šutjeli.

-Greg, bojim se da sam pogriješila-rekla je tiho – Možda sam mu potpisala smrtnu presudu.

Pogledao sam je, približio se rukama njenom licu i podigao joj bradu. Suze su tekle niz njeno lice bez prestanka.