Meg
Dani prolaze, Jason je počeo da reagira na lijek, ali i dalje ga ne mogu probuditi iz inducirane kome. Plašim se toga, ali svi su optimistični i kažu da je samo pitanje vremena dok će otvoriti te svoje male okice. Dopustili su mi da svaki dan boravim malo kod njega, s obzirom da nije zarazan, ali to je tako nepodnošljivo za mene. Tako mi je teško gledati u Jasona kako samo leži,gledati u bezživotno tijelo mog anđela.
Svaki put kada izlazim iz sobe osjećam da se raspadam na komadića, kao kula od karata. Situcija u kojoj se nalazim zadnja dva tjedna već mi je toliko neprihvatljiva da mi se čini da ću izludjeti. Bolnički apartman me nervira, ljudi oko mene me nerviraju, sve me nervira. Iznerviram se na svaki krivi pogled, na svaku krivu riječ. Nikada nisam bila toliko tanka sa živcima. I baš kad sam se htjela posvađati sama sa sobom u sobu ulaze George i Marcus.
-Meg, draga- zagrilio me George- Ima li novosti?
-Ništa se ne događa. Dobro reagira na lijekove, ali se ne budi.- sjedemo za stol.
-Ne bi te smetali, ali imamo nešto hitno što se tiče posla.-pogledam ih oboje – Marcusov slučaj. Žena hoće nagodbu.- nisam ovo očekivala, pa gledam Marcusa.
-Nije li sutra trebalo biti testiranje?-kimaju glavama- I sad ona želi nagodbu? Interesantno. – Marcus klima glavom. George me gleda- Znate što to znači? Boji se rezultata?! Čekala sam ju tu.
-Što ćemo sad? Trebam danas uplatiti testiranje. Plaćamo ili ne?
-To je na Marcusu za odlučiti.- Marcus mrzovoljno gleda u nas oboje.- Što ti misliš?
-Samo želim da ovo što prije završi, da se skine ljaga s mojeg imena. Vi ste tu da donesete rješenje.- gledala sam George.
-Dogovori sastanak za danas popodne. – obojica me pogledaju – Hoću pričati s njima. Nešto mi tu smrdi. Gotovo bi rekla da želi novce za povlaćenje tužbe. Sigurna sam da se neće samo tako povući.
-Meg, da li si sigurna u to što radiš?- gledam dugo u George
-Kako ja vidim ona ima dvije mogućnosti: da povluće tužbu u cijelosti bez ikakve nadoknade i isprićati se u javnosti, reći da je lagala ili idemo na testiranje na kojem će po svemu sudeći pasti, izgubiti parnicu imati ograman financijski trošak. Sad je samo pitanje koliko ima petlje.
-Sviđa mi se kako razmišljaš- klimnuo je glavom Marcus. – Slažem se. Dogovorimo sastanak.
-A Jason?- na spomen svog djeteta sam s trznula.
-Zamoliti ću Grega da ostane ovdje, i mama će biti ovdje.- obojica klimaju glavom.- Dogovorite za 16 sati u uredu. Doći ću tamo. Baš se veselim što ću ovu negativnu energiju ispucati na nekome tko je to zaslužio. – obojica su se nasmijali te otišli.
Čekala sam Greg, ali kako ga nije bilo, uzela sam mobitel i stala mu tipkati poruku.
Trebala bi te malo, javi se dok možeš.- nije ni prošlo 10 sekundi, i stiže poruka.
Kod tebe sam za par minuta. - već se danima ne odvaja od mene. Poslije svoje smjene dolazi kod mene, sjedi i čeka s menom. Svakim svojim postupkom mi daje do znanja koliko mu značim, a još uvijek nismo dosegli temu naše svađe, Annine trudnoće i njegove mame. To će biti veoma zanimljiv razgovor kojeg nisam sada u stanju odraditi. To će morati pričekati kada se Jason oporavi.
-Ej lutko-ušao je u sobu i poljubio me u čelo.-Kako si danas?
-Ništa bolje nego jučer. Nego trebam uslugu.- gleda me. –Moram danas u uredu u 16 sati, pa te molim da ostaneš ovdje i paziš na Jasona.
ESTÁS LEYENDO
LUTKO MOJA
RomanceTeško je krenuti ispočetka, Meg to najbolje zna. Sama sa dvogodišnjim djetetom napušta rodni grad i odlazi u London, gdje postaje cijenjena i poštovana odvjetnica. Pronalazi sreću u svom sinu i poslu koji voli, sve do trenutka dok u njen život ne ul...