LUTKO MOJA

Prvo poglavlje

MEG

Ovo čekanje me ubija. Čekamo već tri i pol sata da Sudac i Vijeće donesu odluku da li je ovaj prekrasan ginelokog kriv ili nije kriv za smrt djeteta.

Skrenula sam pogled prema njemu i uhvatila me da me gleda. Vidjela sam brigu u njegovim očima, ali i neki čudan sjaj kada me gleda. Dugo primjećujem njegove poglede na sebi, gotovo od dana kada sam ga odlučila braniti, ali kako me muškarci ovog momenta ne zanimaju nisam tome pridonosila važnost. A i zaručen je. Njegova zaručnica i majka zagorčavaju mi život od dana kada sam ga počela braniti, sumljaju u svaki moju riječ, postupak, za sve imaju svoje mišljenje i prijedloge. A on šuti i trpi.. Bože, ponekad se pitam kako može takav čovjek imati takve dvije aždaje pored sebe.. U ovim 8 mjeseci koliko ga zastupam, upoznala sam ga, shvatila da se iza ozbiljnog lica krije nježan, drag čovjek i nadasve dobar, sposoban doktor, ali gdje mu je pamet kada trpi ove dvije... Dobro ne smijemo zaboraviti da mu je majka važna ličnost u političkom svijetu, a njegov budući tast predsjednik vodeće stranke u Londonu, ali ipak... Kada mi je dodijeljen slučaj na procjenu, nisam znala o kakvim se važnim personama radi, ali bio mi je izazov i prihvatila sam. Naravno da sam prvo provjerila u što se upuštam, jer moj moto je" ako sam ja uvjerena da nije kriv, uvjerit ću i druge", ali ako je bilo i malo sumlje kod mene, to nije bilo dobro i takve slučajeve sam izbjegavala kada sam god to mogla. A kada je doktor Greg Ducan po prvi ušao u moj ured bila sam očarana. Moja tajnica, Elle mi je najavila stranku i poslala ga prema uredu, ne upozorivši me da mi dolazi ljepota od muškarca. Mislim da je to bilo po prvi puta u životu da su meni usta ostala otvorena dobrih minuta vremena ne prozborivši ništa..

„Gospođo Broken, ja sam Greg Ducan. Imamo dogovoren sastanak!"- rekao je svojim dubokim glasom i tada sam došla k sebi i pružila mu ruku. Međutim i dalje sam ga nastavila proučavati. Očarale su me njegove plave oči i smeđa kosa uredno podšišana, tamno plavo odijelo koje mu je pristajalo kao šivano po njegovim mjerama. Očarala me sama njegova pojava, široka ramena, atletska građa jasno vidljiva iza tog odijela.. prekrasnog li muškarca.. Očarao me totalno....

Naš prvi sastanak je prošao proučavajući jedno drugo, puno smo šutjeli gledali se, a malo govorili.. Baš kao i danas... Gledamo se... Nismo progovorili ni riječi.. Jučer sam se posvađala sa njegovom majkom i zaručnicom, jer se nisu složile s mojim planom oko završnog djela i završne riječi, ali kada je Greg stao na moju stranu, a i glavni odvjetnik i voditelj Odvjetničke tvrtke, popustile su. One su stalno imale problema s mojim odlukama, djelima, više nisam znala da li ih smeta što sam toliko sposobna , snalažljiva, pametna ili što donekle dobro izgledam??? Stvarno razmišljam da ih pitam, nakon što sve ovo završi, u čemu je problem? Jer sve što sam do sada napravila ispostavilo se dobro, sve je išlo u našu korist osim suza i jecanja majke, narkomake i alkoholičarke, koja je rodila mrtvo dijete. Majke koja je samo pokušavala izvuči financijku korist iz svega ovog, okriviti čovjeka za svoj nemar, za svoj razuzdan način život.. Kao da ju je on tjerao da se drogira, opija dok je bila trudna.. Kao da ju je on trovao svim s tim sranjima, a ne ona sama. Nisam imala ni trunke sažaljenja za nju. Moje ispitivanje je bilo toliko oštro, toliko provokativno i toliko puno mržnje prema alkoholu i drogi da sam time kupila cijelo Vijeće, a i Sudac mi je bio naklonjen. Žena se doslovno slomila i mislim da je tada po prvi puta shvatila što je uradila, ali malo prekasno...

-Sudac je donio presudu- kratko nas je obavijestila zapisičarka.-Možete uči. Gregove oči susrele su moje i čekala sam reakciju. Digao se sa stolice i prišao mi.

-Obavila si izvrstan posao što god da se desi.-rekao mi je tiho

-Pa o čemu ti pričaš-strogo je rekla njegova mama.-Ne plaćamo je da izgubi slučaj. Mora ga dobiti ili...- htjela je nastaviti ali prodaran Gregov pogled zaustavio ju je. Anna, njegova zaručnica, primila ga je pod ruku i uvela u veliku prostoriju. Ja sam ušla zadnja, i po prvi puta osjećala neku napetost u zraku. Po prvi puta nisam mogla osjetiti što nas čeka. Sjela sam do Grega, pogledala prema vratima gdje će se svaki tren pojaviti sudac... Osjetila sam njegovu napetost i lagani stisak njegove ruke na svojem koljenu. Podigla sam pogled i umjesto da ja njega tješim pogledom, on je tješio mene. Bože, koliko li  snage ima u tom čovjeku.

-Svi ustanite. - čuo se glas zapisničarke. Svi u prostoriji su ustali i gledali u suca – Sjednite. Pogledala sam u oči te žene, majke kojoj je bio draži alkohol i droga, od svojeg nerođenog djeteta i vidjela neku dozu sarkazma. "Bože, njoj je sve to farsa. " - misao mi je prošla glavom.

-Neka optuženi ustane- bile su riječi suca. Zajedno sa Gregom ustala sam sa stolice. Osjetila sam da mi je čvrsto stisnuo ruku, svoje prste isprepleo s mojima. Pogledala sam prema našim spojenim prstima i pogledala tog predivnog čovjeka u oči. Pogledali su nam se susreli i kao da smo jedan drugom dali snage.

-Nakon dugog razmatranja svih dokaza, saslušavanja svih predloženih svjedoka, vještačenja i završnih riječi, donijeli smo jednoglasnu presudu da se optužnica protiv optuženog Greg Ducan odbacuje u cijelosti, te se ujedno podiže optužnica protiv Sarah Cortney radi nesavjesnog ponašanja, korištenja opijata i izazivanja smrti svog nerođenog djeteta. - čuo se veliki žamor u prostoriji, ljudi su međusobno počeli komentirati, a mi smo i dalje stajali držeći se za ruke. Pogledala sam ga i konačno vidjela osmijeh na tim prekrasnih usnama. Brzinom munje privukao me u zagrljaj....- Uspjela si, spasila si mi karijeru- šapnuo mi je na uho...- Molim mir u sudnici.- čuo se strog glas suca. - Gospodine Greg Ducan, žao mi je što se radi ovog slučaja vaše ime povlačio po sudu i što Državno odvjetništo nije svoj posao obavilo temeljitije i odgovornije. Srećom imali ste savjesnu, odgovornu, marljivu odvjetnicu koja je pronašla sve propuste naših državnih tijela, sve nedoslijednosti i časno obranila čast vašeg imena i zanata. Kolegice Broken, svaka čast na obavljenom radu. Za Vas će uvijek biti mjesta u mojoj sudnici! - jebote najstroži, najrigoroznije sudac pohvalio je moj rad pred svih ovim ljudima. Jel' to on meni ponudio posao?? Konačno, priznanje... To je ono što sam trebala. To je to, sad mi je samo nebo granica. -Suđenje se završava, pisanu presudu dobit ćete u zakonskom roku, a Državno odvjetništvo molim da se pozabave optužnicom protiv Sarah Cortney..- rekao je sudac..Lupio po stolu i prije nego što je izašao iz sudnice pozvao me kod sebe... Htjela sam ispustiti Gregovu roku, ali on ju je i dalje držao. Povukla sam je što ga je trznuo iz misli. - Suče??- prišla sam mu brzim korakom. - Meg, moram još jednom naglasiti da sam prezadovoljan Vašim radom i pristupom. Osim što ste marljivi, obrazovani još ste uspijeli i one dvije žene cijelo vrijeme mojih rasprava držati tiho. Svaka Vam čast!- prvo nisam znala na koga misli, a on kao da je pročitao moje misli i glavom pokazao na dvije aždaje koje grle Grega – Bože, napornih li žena! - rekao je to tako iskreno da smo se zajedno morali nasmijati. Tada nam je prišao moj šef, voditelj Odvjetničke tvrtke.

- George, imaš nadarenu odvjetnicu. Čuvaj to kao oko u glavi-rekao je sudac mom šefu.- Meg, znao sam da ako netko može ti možeš...Dušo moja, moj naklon.. - rekao je i sa ramenom me pogurnuo. Dok smo mi tako razgovarali, vidjela sam Grega kako slavi svoju pobjedu sa obitelji i svojom zaručnicom.

�8�M_z