LUTKO MOJA

Part 27

Meg

Mjesec dana je prošlo od kada nas je zadesila velika nevolja, 20 dana od kada se stanje vratilo u normalu.

Jason je stigao kući, Julie je stalno kraj njega, roditelji su još uvijek tu, ne odvajaju se od nas. Kada sam im ispričala tužnu Julinu priču, prihvatili su je kao i ja. Večere koje provodimo nas petero su savršene, prekrasne, pune ljubavi. Tek sada shvaćam koliko su mu nedostajali moji roditelji.

Kada se sjetim svega što sam prošla u tih mjesec dana, ne znam ni sama kako sam proživjela. Još uvijek se noću budim sa strahom da Jason ne dobije temperaturu,. Rekli su mi da će to trajati još neko vrijeme, jer mi je organizam preživio šok, a stradali su mi i živci. Nisam ja bitna, ja ću sve prebroditi sada kada je Jason dobro.

Izašla sam iz ovog jača nego prije, bogatija za mnogo novih –starih prijatelja koji su iskazali veliko srce.

I sada sjedeći u uredu, na kraju radnog tjedna, čekam tatu da dođe da odemo u Banku i riješimo dug koji imam prema Marcusu i njegovoj supruzi.

Znam da ga ljudi ne vole, ne cijene, ali neka sam prokleta ako ikad kažem neku ružnu riječ protiv njega. Taj čovjek je pokazao veliko srce kada je moje dijete bilo bolesno. Stavio je sve svoje veze, moči meni na dlan i ja sam to iskoristila kako bi spasila Jasona. I vragu bi se prodala samo da spasim svoje dijete. Zahvalna ću mu biti do kraja svog života. Ali budimo realni, pomogla sam i ja njemu. Njegov obraz je neokaljan, barem što se tiće seksualne tužbe. Djevojka je hrabro stala uz moj bok i rekla pred novinarima da je lagala, da je lažno optužila Marcusa. Trebalo je puno hrabrosti za to. Bojala sam se da će odustati, ali nije. Sad ponovno sudjelujem u njegovoj obrani kao pomoćni odvjetnik što se tiče financijskih malverzacija. Iako sam mu rekla da nisam u tome najbolja, da mi puno stvari nije razumljivo, inzistirao je na tome rekavši da je osjeća sigurnije znajući da ga i ja branim.

Moje misli prekinuo je tata.

-Spremna? – upitao me nježno – Idemo to riješiti, da više ne duguješ tom čovjeku.

-Tata, nemoj barem ti biti nerazuman. Nije on toliko loš. – vidjela sam mu izraz lica koje je govorio da on ima svoje mišljenje o tom čovjeku.

-Ne vjerujem mu. On ništa ne radi ako od toga nema koristi. – jasno mi je to njegovo stajalište.

-Ali ima koristi od mene, ja sam njegova odvjetnica. – klima glavom- Već sam mu jednom spasila guzicu, i opet ću ako će trebati.

-Meg sve pet, ali novce tom čovjeku nećeš dugovati. – odustala sam od rasprave s njim i krenuli smo prema Banci. Tijekom vožnje vidjela sam da me Greg zove, ali nemam se sad vremena s njime baviti. Javit ću mu se kasnije.

U Banci ništa nije išlo svojim tokom. Raspravljala sam se s tatom koji nije dozvolio da ja dignem kredit,već ga je on odlučio dizati, a ja sam naznačena kao osoba koja će ga otplaćivati.

Izašla sam nezadovoljna iz banke, nisam željela da moji roditelji budu opterečeni kreditom radi mene.

-Meg, pa Jason je moje dijete kao i ti. Kako da Vam ne pomognem. Sad otplačuj rate, a čim prodamo nekoliko poslovnih objekata u zgradi, otplatit ćemo kredit.

-Ne mogu to prihvatiti. –rekla sam tiho

-Nisam te pitao za mišljenje, već će biti tako. Kada prebace novce na tvoj račun, prebacit ćemo ih prebaciti na račun sa kojih si ih primila od Marcusa. Odmah istog dana zatražiti ćeš pisanu potvrdu o primitku. – okretala sam s očima. - Ajmo sad u stan, čekaju nas sa ručkom. – to je tako lijepo zvučalo. Kada se imaš kome vraćati kući, kada te netko čeka na ručku.