Anđeo koji nikad nije letio.

Kako je sve počelo.

Kao i svaka druga priča tako i ova ima naivan početak ...jedna naivna djevojka ...previše naivna koja je smatrala da je u stanju podnijet sve te emocije jer na posljetku vampiri osjećaju duplo a tko bi se nosio time?

Mia pov.

„Dosta mi je!"

izderala sam se te se naglo ustala od stola za kojim smo sjedio moj otac,majka te ja .

"Ja nisam više ničiji rob"zamahnula sam ocu prstom ispred nosa te zgrabila torbu koja je bila na stolcu do mene .

"Predugo je ovo trajalo „rekla sam potom .

"Mama oprosti al ja više ne mogu ovako „rekla sam dok sam nježno poljubila čelo svoje majke i potom napustila kuću u kojoj sam provela svojih prethodnih 19 godina ,ali 19 godina koje su predugo trajale i previše se toga nakupilo i sad je došao red na to dokažem svima da nisam obična glupa cura i da se mogu brinut sama za sebe.

Prva stvar koju sam učinila nakon što sam napustila svoju četvrt bilo je to što sam sjela na bus ne razmišljajući potom u kojem smjeru vodi .Nakon poduže vožnje i razmišljanja o svemu sišla sam na zadnjoj stanici na kojoj sam se zadržala neko vrijeme .Sjedila sam onako u svom kaputu koji me štitio od hladnog zimskog zraka dok bi se svaki put dok sam izdahnula oko mene stvorila maglica .Podigla sam pogled te ugledala oglasnu ploču za posao .

Pa to je prvi korak samostalnosti zar ne?Pomislila sam sama u sebi i približila joj se .Pročitala sam svaki oglas detaljno te izvadila mobitel iz torbe i birala broj oglasa koji je bio najpogodniji za mene.

„Traži se čistačica zbog nemogućnosti održavanja prostora za sedmeročlanu obitelj ...boravak osiguran."

Nakon što je par puta odzvonilo javio se muški glas,rezak i zreo predstavio se kao glava obitelji te kao onaj koji je objavio oglas .Nakon jasnog i kratkog razgovora dobila sam adresu te njegovo ime Petar i šansu za posao.

Nisam gubila vrijeme odmah sam se uputila tamo i ubrzo sam stajala pred ogromnom kućom ..vila ...nešto prekrasno ...puno čišćenja pomislila sam te pritisnula zvono na vratima.

Dok su se vrata kuće u kojoj su emocije davno zaboravljena stvar otvarala vani je puhao lagani sjeverac koji je dražio kožu ljepotice crne kose crvenih usana i zelenih očiju ...ubrzo pred njom je stajao jedan od sedmorice te je promatrao svojim savršenim sivim očima ...dok je hladan zrak polako hladio njenu toplu krv gotovo da dostigne njegovu razinu hladnokrvnosti.

Mia pov

Ispred mene stajao je stranac,oličenje savršenstva polako je promotrio cijelu mene dok se napokon i njegove sive oči nisu srele sa mojima te sam ostala bez daha i u transu,na što se on zavodljivo nasmijao te me pogledao pod okom čekajući da napokon progovorim .Dok je onako čekajući gledao u mene ja sam se svom snagom trudila uhvatit dah i izaći iz transa .Duboko sam udahnula te uspjela progovoriti .

„Dobar dan,ja sam ovdje vezano za posao čistačice,razgovarala sam sa gospodinom Petrom ...dali sam na pravom mjestu?" Izgovorila sam brzo kako nebih ostala bez riječi te se on ponovo nasmijao i najednom posegnuo za mojom rukom. Kad ju je primio u svoju osjetila sam laganu hladnoću njegove kože te je milijun trnaca prošlo kroz moje tijelo.

„Iako nisam Petar sa zadovoljstvom ću vas ugostit" rekao je te poljubio moju ruku ...

„Gabrijel „rekao je zatim dok sam ja očima samo skenirala njegovo savršeno lice dok me pogledima ubijao.

„M..mia" promucala sam te se on uspravio i odmaknuo u stranu kako bih mogla ući te s zakoračila u tu kuću i isti tren sam osjetila nešto ..nešto što je teško opisati ...osjećaj je bio kao da u toj kući nema života bez obzira na živo,savršeno biće koje je stajalo predamnom i tisuće sijanih i lijepih predmeta.

Tada su se začuli koraci i uskoro se pojavio još jedan muškarac,definitivno stariji od mene,zreo,zračio je odgovornošću ...

"Petar" rekao je te mi pružio ruku i upoznali smo te se uputili na mjesto prikladnije za razgovor .

Sjeli smo u knjižnicu u kojoj smo pričali nekih dvadeset minuta te je potom između polica provirio još jedan .Bio je visok,mršav crne kose sa naočalama,zbunjeno nas je pogledao te zaobišao kao da nismo tamo.

Majko što je ovo pomislila sam dok sam skinula vestu jer je postajalo sve toplije .Nakon što sam uspjela vratit koncentraciju na Petra pojasnio mi je u koje prostorije je dozvoljeno ulazit te o djelu gdje se nalazi moja soba te me i odveo onuda.

Za prvi dan nisam bila dužna čistit pa sam se odlučila raskomotit iako nisam imala mnogo stvari sa obzirom da nisam ponijela ništa .Sjela sam na raskošni krevet te promotrila svoju novu sobu koja je bila prelijepa ...ubrzo sam utonula u san.

Otvorila sam oči te pogledala kroz veliki prozor bio je mrak .Ustala sam se te upalila noćnu svjetiljku te potom krenula zatvorit prozor kroz koji je ulazio ledeni zrak .Najednom nešto je zalupalo i svjetiljka se ugasila ...zatvorila sam prozor te se naglo okrenula dok je srce počelo ubrzavat u mojim prsima .Ništa strašno rekla sam sama sebi te potrčala prema svjetiljki te je ponovo upalila te se osvrnula i vidjela da nema nikog .Zatvorila sam oči te udahnula .No kad sam ih ponovo otvorila prozor je bio otvoren .

"Koji đavao? „promrmljala sam dok sam se brzo uputila prema njemu .

„Umišljam ..."mumljala sam sama sebi dok sam ga počela zatvarat i iza mene se nešto počelo lomit,stvari razbijati ...srce je počelo iskakati iz mojih prsa ...gubim razum korila sam samu sebe te se naglo okrenula i preda mnom se najednom stvorio još jedan stranac plave kose i crvenih očiju ...izgledao je savršeno kao i svi dosad ali u njegovim očima bila je mržnja .Stisnuo me uza zatvoren prozor dok je prstima polako uklonio pramen kose sa mojeg lica dok su nam oči gledale jedan u drugog... mojim venama počeo je kolat strah ...

Evo prvo poglavlje nadam se da vam se sviđa,ostavite vote i comm ukoliko je tako i dal da dalje pišem.