"Nisu li prekrasna?" govorila je dok se jasno divila mojim krilima.
Krilima koja sam vidjela sad i više nikad ...krila koja me nikad neće dignut u vis.
Gledala sam u nju sa prijezirom dok je tad čvrsto stisnula nož te stala iza mene i zarila ga u jedno od mojih krila .Počela sam vrištat dok se neopisiva bol širila kroz moje tijelo .Bila sam nemoćna .Gledala sam u pod dok se pod mnom punila lokva krvi .
Crvena krv promiješana sa srebrno bijelim perjem krasila je pod ispod mene dok sam vrištala u agoniji.
"Pusti je!!" Damian je tad zavikao najednom no Patricija ga je ignorirala te odrezala moja oba krila .Kad je povukla posljednji rez otkinula je moja krila te me spustila na pod .Pala sam na koljena dok ih je moja krv bojila .Čitavo moje tijelo tad se počelo nekontrolirano trest. Nisam znala što se dešava .Patricija je tada bacila moja krila na pod te izgovorila nekoliko riječi ...meni u potpunosti stranih. Zapalila moja krila i ona su otišla u plamen .Tada sam osjetila još jaču bol te su kosti krila koja su ostala na mojim leđima otišla u prah ...kao i moja krila.
"Učinjeno je" rekla je presretno te zagrlila svojeg pomoćnika dok je cvala od sreće a ja sam doslovce umirala .
Taj tren bol je u potpunosti nestala ...bar ona fizička dok me duševna izjedala no došla je snaga .Isti tren potrgala sam užad na svojim rukama te se ustala .Bijes je tinjao u meni ...Nikad!Nikad nisam osjećala toliki bijes. Krenula sam prema njima .Patricija se tad okrenula te me zapanjeno pogledala.
"Kuda si ti krenula?" rekla je podsmjehom te uperila ruku prema meni i zadala mi snažnu glavobolju .Pokleknula sam na desno koljeno te se čvrsto primila za glavu.
"Nee!" zavrištala sam dok sam joj se suprotstavila te stala natrag na noge.
"Ne?Kako je to moguće?"govorila je dok je uzimala korake unatrag.
" Platit ćeš"rekla sam te se zaletjela prema njoj i zgrabila je za vrat dok sam ju doslovce natjerala da klekne pred mene.
Gledala sam je u oči sa ogromnim prezirom.
"Ne želiš to učinit " rekla je no ignorirala sam ju.
"Mia nee!" Stefan je viknuo no uputila sam mu samo hladan pogled dok sam Patriciju povukla za kosu u stranu te sam dobila slobodan prolaz do njenog vrata. Zarila sam svoje očnjake i popila njenu prljavu krv do posljednje kapi .Nakon toga otkinula sam njenu glavu te ju bacila pred noge njezinog pomoćnika koji je tada isti tren istrčao iz prostorije a njeno tijelo palo je beživotno na pod.
Isti tren okrenula sam se te otrčala do Gabrijela. Bacila sam se na koljena do njega te su se ona umalo smrskala o pod.
„Gabrijel budi se ...otvori oči ...otvori ih!Nećeš umrijet ...ne danas!"Vikala sam na njega dok sam tresla njegovo lice .Iz ušiju curila je crna krv a lice bilo je blijedo i znojno .Pomaknula sam pramenove kose s njegovog lica dok sam plakala te položila njegovu glavu na svoje krilo.
„Što mi je činit?... pomozite mi!" rekla sam sva u suzama dok sam vapila za pomoći te gledala u Stefana i Damiana.
„Mora ispit njegovu krv ...Moraš ispit njegovu krv!"Stefan je promrmljao te mi doviknuo tad.
„Nee!To će ju ubit!"Damian je rekao te poskočio na mjestu.
„Možda?...Ali ne mora" Stefan je rekao i pogledao ga.
„Mia razmisli dobro"Damian je rekao i pogledao me tužno.
„Bez njega sam ionako mrtva" rekla sam te primila njegovu ruku u svoje te zagrizla njegov dlan .Njegova krv bila je slatka poput meda .
„Dosta je stani!"Damian je vikao no ja nisam stajala dok nisam vidjela one sive oči kako se otvaraju .I tada sam ugledala onaj njegov pogled.
„Gabrijele!" viknula sam te ga zagrlila i poljubila a on je uzvratio poljubac .Nisam htjela maknut se od njega ni na tren ni u milijun godina .Pogledala sam ga sretno u oči dok su se suze počele slijevat niz moje obraze te se njegov izraz lica najednom uozbiljio.
„O ne Mia ...što si to učinila?" rekao je tada te prošao prstom preko mog obraza i pogledao u tu ruku ...bila je puna crne krvi .Isti tren prošla sam prstima ispod nosa i ondje je curila krv .Pogledala sam u njegove oči i to je bilo posljednje što sam vidjela
VOCÊ ESTÁ LENDO
Anđeo koji nikad nije letio.
VampiroIako nije imala pojma,te u nijednom trenu nije bila svjesna u što se upušta u trenutku kada je prošla taj prag,zakoračila u tu kuću o tom koliko će se od tog malog trena život promjenit...isto toliko ni oni nisu bili svjesni koliko će jedna djevojk...