Anđeo koji nikad nije letio.

Sive oči

Otvorila sam oči te se osvrnula .Moje ruke bile su vezane dok sam klečala na hladnom podu. Pogledala sam ispred sebe te ugledala Stefana i Damiana vezane iza rešetaka te sam shvatila da sam zatvorena .Osvrnula sam se dalje te par metara dalje ugledala Gabrijela. Iako su mi noge bile slabe odmah sam skupila snage da se odgurnem od zemlje te krenem prema njemu, no netko me prikovao na zemlju natrag.

"Zar ne misliš da je to slatko?Malo prislonim nož o tvoj vrati hladnokrvni ubojice vampiri pretvore se u poslušne psiće." Patricija je rekla te se nasmijala dok je nogom čvrsto držala pritisak na mojim leđima ,a moj obraz skupljao je prašinu sa pod.

"Pusti me" otresla sam se te se njezina noga okrznula o stranu i ja sam to iskoristila da opet krenem prema Gabrijelu.

"Kud si pošla?!" rekla je tad smijući se te zgrabila moju kosu i počela vuči čitavu mene.

Isto trena počela sam vrištat dok je ona vukla cijelo moje tijelo .Tada je neki muškarac došao do mene i podigao me za ruke te objesio o neku kuku. Bila sam obješena za ruke no bol nisam osjećala ,cijelo vrijeme promatrala sam Gabrijela samo da vidim neki znak života u njemu.

"Uredu ...završimo ovo još danas " rekla je dok je prošla nožem od mog ramena prema leđima.

"Otvori krila dušice" rekla je i približila se te mi šapnula u uho.

"O čemu pričaš ti ...imaš krivu osobu ...ja sam samo čovjek " rekla sam te tužno pognula glavu.

"A ne, mnogo si više ...hajde ne skrivaj ih ...dosta je skrivanja bilo" govorila je no ja i dalje nisam ništa razumjela .Anđeo? Kakav anđeo ja sam samo čovjek ...smrtnica.

"Stvarno? Moramo na teži način? Uredu možda ti dobro dođe malo poticaja ..." govorila je te krenula prema Gabrijelu.

"Metak ga sporo ubija ...ali ovo će brzo završit " rekla je i povukla Gabrijelovo umorno lice za kosu i položila nož na vrat.

"Ne,ne,nemoj!"viknula sam isti tren dok su suze ponovno počele teći te sam se nemoćno vrpoljila.

" Onda znaš što ti je činit"rekla je i pogledala nas.

"Ali ja stvarno ne znam kako" rekla sam i pognula glavu dok su se suze slijevale kao kiša.

"Razmisli" rekla je te još snažnije prislonila nož.

Tad su se njegove oči otvorile i one dvije sive šarenice pogledale su umorno u mene.

"Nemoj" prošaptao je tiho dok me gledao a svaki atom tijela vukao me ka njemu. Sad mu se već niz nos i usta počela slijevat crna krv.

"Moram " rekla sam i tužno ga pogledala .Odmahnuo je glavom te su se njegove oči ponovo zatvorile.

"Što da radim?!Što ?"rekla sam te pogledala prema Stefanu i Damianu koji su oboje šutjeli.

"Odgovorite mi!" Izderala sam se histerično.

"Moraš pronaći najsvjetliju točku u svom životu, nasvijetliji trenutak" Damian je tad progovorio te sam pogledala u Stefana koji je klimnuo glavom.

Kako naći nasvijetliju točku kad je trenutno oko mene sve mrak?Slijepa sam sama u svojim mislima ...Nemoćno sam plakala dok sam razmišljala i trudila se no sve što je bilo u mojim mislima jest da Gabrijel umire ...umire a ja ne činim ništa!

Pogledala sam tad u njegovo lice i njegove oči su se otvorile ...one njegove sive oči .I tada sam se sjetila ...tih očiju kad sam ih ugledala prvi put ...prvi susret kada je ispred mene stajao tad samo stranac,oličenje savršenstva polako je promotrio cijelu mene dok se napokon i njegove sive oči nisu srele sa mojima i ja sam ostala bez daha. U transu,na što se on zavodljivo nasmijao te me pogledao pod okom čekajući da napokon progovorim .Dok je onako čekajući gledao u mene ja sam se svom snagom trudila uhvatit dah i izaći iz transa .Duboko sam udahnula te uspjela progovorit.

"Dobar dan,ja sam ovdje vezano za posao čistačice razgovarala sam sa gospodinom Petrom ...dali sam na pravom mjestu?" Izgovorila sam brzo kako nebi ostala bez riječi te se on ponovo nasmijao i najednom posegnuo za mojom rukom .Kad ju je primio u svoju osjetila sam laganu hladnoću njegove kože te je milijun trnaca prošlo kroz moje tijelo.

"Iako nisam Petar sa zadovoljstvom ću vas ugostit" rekao je te poljubio moju ruku ...

"Gabrijel "rekao je zatim dok sam ja očima samo skenirala njegovo savršeno lice te me pogledima ubijao.

"M..mia "promucala sam tada ....

Bilo je sve u magli ali kao da je bilo jučer ...kad su se naše duše srele ...dan od kojeg je krenule sve naopako u mom životu ...naopako ... ali ispravno .

I tada sam znala ... on je moja nasvjetlija točka u životu!

Otvorila sam tad oči dok su svi zapanjeno gledali u mene.

" Srebrna krila ...savršen par za moju kolekciju"Patricija je potom rekla dok je pustila Gabriela te došla do mene i prstima prošla po mojim sad krilima ...krilima koja su uistinu bila tu ...

5o&D