"Mia stani" Nina je viknula za mnom dok sam se ja naglo okrenula te istrčala iz kluba .Trčala sam prema autu dok se milijun suza slijevalo niz moje obraze . Jecajući uhvatila sam kvaku auta no ne otvarajući samo sam se naslonila te gorko zaplakala .Taj tren to je bio jedini izlaz .Nisam mogla ni za mislit da ga pogledam u oči .
Zašto ?Bilo je najveće pitanje od svih...Dali je sve ovo bila...LAŽ?!
"Mia kuda si odjurila tako ?Jedva sam te sustigla" Nina je rekla zadihano te stala ispred mene...
"Nina molim te...samo me pusti malo..."
"A ne to nije Mia koju poznam...kad je ona dopuštala muškima da je slome?"
"Ti ne shvaćaš..." govorila sam dok sam gledala u stranu a suze su mi zamutile vid...
"Da ne shvaćam što ti se desilo...pamtim te drugačiju"
"E pa promijenila sam se!"
"Da...i ja mislim da te najviše on promijenio...ali on te nije vrijedan !Nemoj si radit to!"
"Da promijenio me u svim poglavljima života"
"Da i sad te slomio"
"Ne draga Nina... Samo me slomio još jednom u nizu" rekla sam te se okrenula i oslonila glavu na auto i snažno udarila toliko da su se vrata auta oštetila.
"Opa jeli ti ruka uredu?" Nina je rekla te naglo skočila i povukla moju ruku.
"Kako joj nije ništa ,pa trebali si ju smrskat" rekla je no ja sam ju naglo povukla natrag.
"Oke...vidim da na bijesu još nisi poradila...dođi" rekla je i povukla me te snažno zagrlila ,a ja sam gorko zaplakala.
Sjele smo u auto te krenule prema mom domu jer se nisam mogla sama suočit sa Gabrijelom kad dođe kući.
Vozile smo se u tišini dok mi je milijun misli letjelo kroz glavu od onih "smiri se Mia " do onih "ubit ću se " pa i onih "ubit ću ga".
Kad smo došle parkirala sam auto te smo se uputile prema ulazu.
Ušavši u kuću tamo su sjedili Teo i Emil .Oboje su me pozdravili te sam im se samo kiselo nasmijala i nastavila kroz kuću u potrazi za Stefanom.
" O bože tko su oni...pa di ti to živiš "Nina je rekla i potrčala za mnom no ja sam ju ignorirala.
Ušle smo u kuhinju te je tamo bio Stefan.
"O Mia...o Nina !" rekao je i nasmijao se no ja sam se samo naglo zaletjela prema njemu i snažno ga zagrlila .
"Mia šta se dešava?!" rekao je zabrinuto i prigrlio me .
"Mia?!" govorio je no ja sam jecala u suzama i nisam mogla naći riječi .
"Što se dešava ovdje??" Najednom čuo se Damianov glas no nisam imala snage borit se sa njim...nisam imala snage skrivati emocije od bilo koga ionako uskoro svi će znat.
"O bože koliko vas je" Nina je rekla začuđeno.
"Što joj je " Stefan je upitao Nikolinu.
"Gabrijel...on...ima nekog drugog" rekla je i nastao je bolan muk.
"Znao sam da će te povrijedit !Nisi mi vjerovala!"
"Damiane nemam snage za tebe" rekla sam kad sam se uspravila te obrisala suze.
"I šta ćeš sad?"
"Ne znam... otići ću!"
"Ne ,ne možeš!"
"Ne ono što ne mogu jest ostat sa njim pod istim krovom"
"Mia smiri se...razmisli ...još ni ne znamo sve" Stefan je počeo smirivat situaciju.
"Što ne znamo? Misliš da sa slijepa ?Pa gledala sam ga dok je dirao i ljubio drugu!" izderala sam se i uzela korake unatrag .Bijes je budio u meni najgore.
"Mia smiri se molim te "
"Ne šutite !Svi samo šutite " Izderala sam se i sjela na pod.
"Zašto si takva Mia? Nikad nisi bila takva...prošla si i gore veze koliko ja pamtim...nikad se nisi slamala?"
"Ovo nije bila samo veza Nina"
"Što pričaš ti?"
"Nije bitno...ti to nikad ne bi razumjela" rekla sam i pogledala u pod dok je Nikolina sve pogledala zbunjeno no oni su izbjegli njen pogled.
Neko vrijeme svi smo šutjeli i tada se začuo zvuk automobila...Gabrijelovog...
Polako sam ustala i duboko udahnula dok sam osluškivala auto kako staje...njegova vrata kako se otvaraju pa potom i zatvaraju isto kao i ulazna vrata kuće nakon njegovih teških koraka.
Otišla sam prema predvorju gdje su bili Emil ,Teo ,a sad i Simon .Svi ostali su me pratili.
Stala sam tamo i čekala i tada su se vrata otvorila.
Gabrijel je ušao. Malo začuđeno nas je sve promotrio te krenuo prema meni .Krenuo me poljubit no ja sam uzela nagao korak unatrag.
"Što ti je?"
"Što mi je ?" rekla sam podsmijehom i pogledala u njegove one sive oči koje su me gledale nevino ,a opet sa toliko krivnje kad bi mi došle sve one slike u misli.
"Gdje si bio?"
"Imao sam nekog posla za obavit..." rekao je i ja sam se nasmijala, a suze su mi napunile oči...laže me...
"Znaš li da smrdiš na laži?" rekla sam dok sam duboko udahnula i osjetila njezin parfem ...
"Laži?"
"Da laži...lažove !Varalico !Kako si mi mogao to napravit?" govorila sam dok je on sam blijedo gledao u mene.
"Ali Mia griješiš što god misliš" rekao je te me uhvatio za ruku ,a ja sam ju naglo povukla no nije puštao.
"Ne !Ja znam što sam vidjela...ne diraj me !Ne s tim rukama koje su plazile po njoj?"
"Po njoj? O čemu ti? rekao je i protresao me...nisam mogla vjerovat taj tren koliko je u stanju lagat...nisam mogla više slušat nikog ,a ponajmanje njega ni njegov glas...zaboljelo bi me srce čim bi progovorio...
" Štedi riječi...i njoj ćeš morat lagat "rekla sam drsko i okrenula se no povukao me te sam se naglo okrenula i ošamarila ga.
"Pa što ti je!!!" Istresao se na mene te su se Emil i Teo ustala i približili se sa Simonom.....Bijes je u Gabrijelovim očima isijavao...
"Ne diraj ju " Damian je rekao potom te stao između nas.
"Što se ti mješaš budalo ?Miči se!"
"Volio bi to zar ne ?Da se opet maknem ...zeznem...i dopustim tebi da ju slomiš?"
"Ja slomio? Pa a šta si ti" Ti si ju prodao !Izdao"
"Šuti!"
"Istina je!" Gabrijel se izderao te ga je Damian naglo udario šakom u nos .Gabrijel se nije ustrčavao te je uzvratio udarac...uskoro nastala je velika tučnjava dok su obojica rušila stvari oko sebe .Dečki su ih počeli razdvajati no nije išlo .Zaletjela sam se te se ugurala između njih dok sam svakog odgurnula na jednu stranu.
Gabrijel je krenuo udarit Damiana no kad sam sam se ja našla pred njim zastao je.
"Dosta!" izderala sam se i nastao je muk dok sam gledala u Gabrijelove sive oči ,a on u moje.
"Znam se brinut sama za sebe" rekla sam te potom pogledala i Damiana.
Hej...haha napokon .Nemam opravdanja ponavljam ali eto vratila sam se i nadam se da ću vam ulijepšat ove duge karantenske dane.
Ostanite zdravi i što još drugo reči nego ostanite doma.
Pusa i uživajte u ovom nastavku!
YOU ARE READING
Anđeo koji nikad nije letio.
VampireIako nije imala pojma,te u nijednom trenu nije bila svjesna u što se upušta u trenutku kada je prošla taj prag,zakoračila u tu kuću o tom koliko će se od tog malog trena život promjenit...isto toliko ni oni nisu bili svjesni koliko će jedna djevojk...
