Raj ili?

607 44 10
                                    

Strah ili samo naljev adrenalina,uzbuđenost?Mix emocija koje je teško raspoznat dok disanje postaje sve teže .Pred prekrasnim strancem savršene čiste bjele kože,plave kose i crvenih očiju a opet hladnog daha koj šalje trnce kroz čitavo tjelo.

"Bojiš se" rekao je prjezirom gledajući u mene sa osmjehom koji je otkrivao savršeno bjele zube.Iskreno nisam bila sigurna jel taj tren moje srce ubrzalo strah ili blizina nekog toliko savršenog.
"Ne" rekla sam tada otresito i odgurnula ga od sebe na što se on naljutio te me gurnuo natrag i rukom gurnuo moju glavu naglo ustranu dok je kažiprstom polako kliznuo od moje brade preko vrata do dekoltea.
"A sad?" rekao je pomalo podlo no ja sam odlučila igrat svoju igru i ponovo rekla ne na što se on razljutio te naglo bacio nočni stolić do nas  i primio me za ramena i protreso.
"Još nisam ni počeo" rekao je tada i zgrabio me za bradu i okrenuo moje lice prema svome i kroz njegov osmjeh počela su se nazirat dva očnjaka .Oči su mi se širom otvorile te je  tada počeo ponovno jak strah.
"Više nisi toliko hrabra" rekao je zatim i primio me za vrat al je tada najednom bio odmaknut od mene i gurnut u stranu.Taj tren u sobi bilo je ih troje .Odakle ste vi ?S koje planete? Pomislila sam dok sam piljila u njih.Onaj koji ga je maknuo sa mene imao je prekrasnu smeđu kosu te oči boje čokolade koje su se gotovo topile u crnu.Pogled nam se zaključao na minutu iako nisam uspjela vidjet njegovo lice u potpunosti u brzini situacije kroz onu smeđu razbršenu kosu no i to je bilo sasvim dovoljno da ostanem bez daha i zapitam se dali su me moje noge u stanju držati.
Najednom čula sam kako netko govori te pogledala sebi na desno i ugledala drugog ,crvene kose i žutih očiju savršene puti kao i svi ostali.
"M..molim " progovorila sam tada kroz teški dah dok su misli mojim umom jurile nezaustavljivo.Dali sam u snu??Jesam li mrtva?!No pogled mi je i dalje tražio one čokoladne oči no tada sam shvatila da su izašli već.
"Rekao sam nemoj mu zamjerit ,prolazi teško razdoblje trenutno " rekao je i nasmijao se "Ja sam Teo " rekao je i pružio mi ruku te smo se upoznali i potom je i on napustio moju sobu te mi poručio da se opusti i mirno spavaj .Sjela sam na krevet i uzdahnula...mirno spavaj?! Hah...on mora da se šali...teško je zaustavit neke misli i snove kre ovako savršenih bića pomislila sam te legla u krevet...hahah...mirno...

Otvorila sam oči te se ustala iz kreveta.Preko stolca bila je obješena neka odjeća sa porukom Za tebe... Zar je neko bio u mojoj sobi pomislila sam te se pomalo zabrinula...uredu ovdje se zaista odvijaju neke čudne stvari razmišljala sam dok sam uzela odjeću te se uputila tuširat.
Nakon što sam se osvježila obukla sam odjeću koja je bila namjenjena meni...bila je to crna haljina do koljena te lagane cipele na petu.Počešljala sam kosu te duboko udahnula."Možeš ti to " rekla sam sama sebi..."Nije da će me neko pojest"sarkastično sam se nasmijala te krenula prema izlazu iz sobe.
"Ja nikome nisam obećao da neću gristi" najednom netko iza mene je progovorio dok sam zatvarala vrata sobe i naglo sam se okrenula da bih preda mnom srela ona dva oka boje tamne čokolade.Sada sam napokon upotpunosti uspjela vidjet njegovo cjelo lice...savršeno svakim detaljem na njemu.
"Daminan" rekao je potom te se nasmijao.O bože ubijaju me...pomislila sam te se kiselo nasmijala dok sam izgarala.
"Mia...hvala za sinoć" rekla sam i on je klimnuo glavom.
"Nije to ništa bilo,ali ubuduće pazi...nije on jedini koji voli gricnuti " rekao je te se nasmijao i odšetao niz dugi hodnik.
Fuf umalo sam zaboravila disat pomislila sam tada te ponovno duboko udahnula i krenula radit ono zbog ćega sam ovdje...čistit...
Svaka soba u koju bih ušla bila je gotovo u potpunosti čista...počela sam se čak i raspitavat o svojoj svrsi ovdje ali sam samo nastavila brisat prašinu.
Posljednja soba u koju sam ušla bila je gotovo čista kao i sve ostale.Počela sam brisat prašinu kao i u svakoj do sad i tada sam čula korake te se okrenula i iza sebe ugledal Gabrijela sa samo ručnikom koji je bio svezan oko pasa.
Ovo nisu istine pomislila sam dok sam odmjerila njegovo savršeno tjelo te kad sam shvatila da me gleda naglo sam se okrenula.
"Ja...ja ...ja se ispričavam doć ću kasnije " rekla sam te se naglo okrenula.
"Ne smetaš " rekao je potom te sam se okrenula i nastavila čistit,a on se krenuo presvlačit.
"Ne gledaj,glupačo ne gledaj,nemoj se sramorit!" vrištala sam na samu sebe u svojoj glavi dok sam gledala u stranu i borila se svakim atomom svoga tjela da ne pogledam.Tek kad sam čula šlic hlaća pod okom sam pogledala prema njemu dok je oblačijo crnu košulju koja je savršeno pristajala uz njegovu svjetlu put... Nikad u životu nisam osječala toliku privlačnost...svaki detalj na njemu vukao me ksebi kao magnet.
Dok je zakopćavao gumbove na svim rukavima izgubila sam se i trknula vazu na stoliću sa kojeg sam brisala prašinu te je ona pala i otišla u tisuću komadića.Brzo sam kleknula sakupljat polomljene komadiće.
"Isprićavam se "rekla sam te i iskreno mislila.Dok sam sakupljala komadiće porculana na jedan sam posjekla prst te pogledala u njega...posjekotina nije bila velika no dovoljna da iz nje počne kapti krv.Dok sam onako gledala u prst najednom je Gabrijel moju ruku na kojoj je bila posjekotina  primio u svoje te me polako povukao da ustanem i jesam te sam ga pogledala dok je gledao u moju ruku."Ništa strašno " rekao je potom te palcem obrisao krv sa mojeg prsta i pogledao u mene onim sivim očima.
"To ćeš sigurno preživjet" reako je potom dok je palac stavio na rub svoje donje usne i polizao krv sa njega te zažmirio.
To ćeš preživjet?Prošlo je tada mojim mislima ali sam sve zaboravila isti tren kad je ponovo pogledao u mene.
" Tvoja krv je kao droga"promrmljao je tada dok se približio mom vratu te prislonio svoj nos i usne o njega i duboko udahnuo.Potom je poljubio to isto mjesto i ja sam zadrhtala.Poljubio me još jednom i taj osjećaj je postao nepodnošljiv te sam ruku stavila na njegov obraz i odmaknula ga od sebe dok mi je palac bio na rubu njegovih punih usana te sam gledala u njih uzdihano.
"Hajde...poljubi me,znam da te privlačim svakim atomom svog tjela" rekao je primio moju ruku i položio ju na svoja prsa te su moje oči srele njegove sive.

Nadam se da vam se priča sviđa dosad ostavite vote i svoje iskreno mišljenje...vrjedi li pisat dalje.

Anđeo koji nikad nije letio.Tempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang