Anđeo koji nikad nije letio.

Inituicija ili ne?

Gurala sam se kroz mnoštvo ljudi dok sam pratila one poznate pramenove kose,onaj poznati zatiljak...ona snažna leđa....
"Pardon" ispričavala bih se svima u koje sam se zaletjela.
Počeo je izmicat mom pogledu pa sam ubrzala.
"Gabrijele!" viknula sam se no nije se okretao.Što ne valja sa njim? Razmišljala sam te me tad neko snažno odgurnuo.Bila je to neka žena sa gomilom stvari .Ispričala mi se te sam prihvatila ispriku i pomogla joj sakupit njene stvari koje su pale.Kad sam završila otišla sam u smjeru gdje sam zadnje vidjela njega da odlazi . I onda sam u daljini vidjela kako ulazi u auto sa nekom ženom.Nisam mogla vidjet njeno lice no imala je dugu plavu kovrčavu kosu.
"Što?" promrmljala sam te se nagnula na zid do sebe.
"Mora da sam krivo vidjela...sigurno postoji objašnjenje...Gabrijel ne on nebi!" svađala sam se sama sa sobom te krenula natrag prema Stefanu i Nikolini.
"Hej pa gdje si ti ?Što se dešava?" Stefan je rekao dok sam brzo došla do njih.
"Ništa,učinilo mi se nešto...ja ovaj,moram ići kući hitno."
"Ali zašto tek si se vratila,moram ti tolko toga još reći"Nikolina je pomalo tužno rekla.
" Ne draga oprosti ,stvarno moram ići ali evo ovo je moj broj,nazovi me i nači ćemo se"rekla sam dok sam brzo pokupila stvari i povukla Stefana.
"Hej šta se dešava?" Stefan je zbunjeno upitao dok smo brzo hodali prema autu.
"Trenutno?Trenutno još ništa i nadam se da će tako ostat"
"Zašto...Mia što ti je?"
"Stefane molim te...samo me odvezi kući" rekla sam i on je klimnuo te smo sjeli u auto.Tjekom vožnje oboje smo šutjeli.
"Ne brini,sve je uredu" rekla sam kad sam uvidjela koliko zabrinuto me Stefan promatra.
"Uredu...ako ti tako kažeš.Ali ponašaš se čudno"
"Samo mi vjeruj"
"Uvjek ti vjerujem"
"Znam,kako ti se svidjela Nikolina?"
"Draga je..."
"Samo draga?"
"Da" odgovorio je kratko dok su mu se obrazi žarili ,a ja sam samo klimnula i nasmijala se.

Uskoro bili smo pred kućom te sam zamolila Stefana da moje stvari ostavi u predsoblju ,a ja  sam  odmah potrčala u kuću.
Kad sam ušla odmah sam otišla na kat do naše sobe i otvorila vrata. Otvorila sam ih i Gabrijel je spavao na krevetu.Tiho sam odahnula i polako pritvorila vrata.
"Hej što je bilo?" rekao je dok je otvorio oči i uspravio se.
"Izgledaš zabrinuto"
"Gdje si bio?"
"Što ?"
"Ujutro...nestao si rano...nisi rekao ni di ni šta...i danas..." krenula sam reći no zaustavila sam se.
"Mia što?"
"Vidjela sam te sa tom nekom ženom u trgovačkom centru"
"Što...o čemu ti pričaš....nisam bio ni približno tamo"
"Ali zaklela bih se da sam te vidjela"
"Zar mi ne vjeruješ?Ujutro sam bio sa Teom a kad sam se vratio tebe nije bilo kod kuće od tada spavam...Mia znaš da te nikad nebih povrjedio" Govorio je dok se ustao te krenuo prema meni...
"Znam..."
"Zašto onda sumnjaš u mene?"
"Bojim se da ću te izgubiti"
"Nikad" rekao je i poljubio moje čelo te sam se nasmijala i čvrsto ga zagrlila.
"Moram neke stvari pokupit u predsoblju...brzo sam natrag" rekla sam te izašla.Pokupila sam sve svoje vrećice te krenula natrag no onda je Emil viknuo zamnom.
"Hej dali se Gabrijel vratio?"
"Molim?"rekla sam zbunjeno.
" Dali se vratio kući?Otišao je bio nedavno a ja ga hitno trebam...mislio sam da se vratio sa tobom i Stefanom."
"Da on je tu ,ali on je cjeli dan..."

"E super hitno ga trebam" rekao je te pojurio k njemu.
Nisam stigla ni završit misao i već je bio u našoj sobi i pričao sa Gabrijelom.
Ušla sam već kad je Gabrijel zakopčavao košulju te su obojca krenuli prema izlazu.
" Gabrijele moramo razgovorat...ti si meni rek..."
"Oprosti ali u žurbi sam" rekao je te me povukao za bradu i poljubio dok su projurili kraj mene.

Ostala sam tad stajat tamo...sa 1000 pitanja i nijednim odgovorom...a naabitnije pitanje je bilo zašto mi laže?!Dok sam tonula u paniku najednom mi je zazvonio telefon te sam se trznula i izvadila ga iz đepa i javila se.
"Hej Nina je "
"O hej što je bilo?"
"Ma ništa ,razmišljala sam da odemo van danas ako si za?Kao nekad?"
"Sto posto sam za...reci mi adresu i evo me"

Nakon što smo se spremila sjela sam u auto te se uputila po Ninu.
"Wow to je tvoj auto?!"rekla je sjela na sovozačevo mjesto.
Klimnula sam glavom te se nasmijala i nastavile smo čavrljat tokom vožnje.
Došle smo u klub te naručile pića i nastavile brbljat.
" Oke nisam te dugo vidjela,ali te i dalje najbolje poznajem....što ne valja?"rekla je najednom iz vedra neba.
"Što ?"
"Ne što...nego mi reci što te mući?"
"Ma ništa bitnog..."
"Je bitno je i zato sam tu"
"Mislim da me Gabrijel vara..."
"Tvoj dečko?!"
"Da ponaša se čudno i laže mi"
"Možda ima opravdanja"
"Lagao mi je u oči da je bio kod kuće ,a svojim očima sam ga vidjela sa nekom drugom"
"Ma hajde...jesi sigurna da je to on bio?Znaš da ti odmah pomisliš na najgore"
"Da to je istina" rekla sam i otpila gutljaj svog pića.
"Gle...ne branim nikog ali mislim da je malo pre rano za donošenje zaključaka" rekla je i ja sam klimnula.
"A sad pusti malo brige...idemo plesat znam da ti je to najdraže." rekla je i povukla me.
Skakale smo ,komentirale dečke,micale se u ritmu muzike baš kao nekad i tad me trknula laktom.
"Ufff vidi onu sretnicu ...koj macan...jao što bi mu radila" rekla je kroz smjeh te mi prstom pokazal kuda da pogledam.
"E baš me zanima " rekla sam i nasmijala joj se te se okrenula i tad sam se skamenila.Gledala sam crne pramenove kose,kožu kao snijeg...snažne ruke koje su istraživale njeno tjelo i on meke usne ljubile njen vrat.
"Moram ju pitat za savjet...kako ga je upecala" Nina je rekla smijući se a ja sam buljila u njih dok se u meni sve rušilo.
"Hej što ti je??" rekla je zbunjeno i protresla me.
"To je Gabrijel" rekla sam ne skidajući pogled sa njih.