Stvoreni Izopačeni

TRAKA (3)

Noćne more su strašne.

Ponekad su tako realistične da se čine stvarnijima od stvarnosti. Ponekad se čine kao da traju beskonačno dugo, a mi smo zarobljeni u svojoj glavi sa svojim najvećim strahom, potpuno bespomoćni. Ponekad se čini kao da se nikad nećemo probuditi, ali na kraju to uvijek učinimo.

Međutim, što ako znamo da se nikad nećemo iz noćne more probuditi isti?

Simon je zaspao loše volje. Cindy je bila tužna zbog njega, a on je bio tužan jer je ona bila tužna. On je mogao voljeti tu djevojku u kakvom god obliku ona došla, ali samo ako se djevojčica iznutra nikad ne promijeni.

Bojao se više od svega da će crvena traka zavezati njezino srce i stiskati ga sve dok ne prsne, a ostat će samo prazna ljuštura. Lijepa, savršena ljuštura.

Nadao se da će mu snovi pružiti utočište. Izmišljeni svijet, čak i ako smo potpuno svjesni da je lažan, može nam biti utjeha ako nam se stvarni urušava pred očima. Simon nije dobio priželjkivano jer je samo prešao iz jedne noćne more u drugu.

Našao se usred jame. Bila je to rupa kockastog oblika dubine i širine oko tri metra, a on je u njoj bio sam. Iznad njega bilo je čisto sivo nebo, a oko njega zidovi. Na prvi pogled bilo mu je očito da se ne može uz njih popeti.

Površina zidova je bila savršeno glatka, poput stakla, a na crnoj podlozi nadzirao je obris svog odraza. Odraz nije bio jasan, štoviše - bio je mutan i jedva prepoznatljiv.

Gledati u mračnu siluetu svog lika u potpunoj tišini bilo je pomalo jezivo, ali Simon bi prihvatio potpisati ugovor da u njega gleda do zadnjeg daha u treptaju oka ako je to značilo da nikad neće morati pogledati u ono što ga je okruživalo, ono zbog čega mu je dah zastajao u plućima.

Njegov strah proizlazio je iz hrpe noseva koji su ležali na podu. Svaki je bio različit, a opet su u gomili izgledali isto. Nisu se činili stvarno, već kao dijelovi raskomadane lutke.

"1. Nalijepiti traku preko dijela kojeg želite promijeniti."

Simonov dah se ubrzao. Nije mogao disati u snovnom zraku.
"Ovo je samo obična noćna mora. Mora biti! Magija ne postoji. Nisam koristio traku!" uvjeravao se.

"Ali Cindy možda je," glas u glavi mu je prišapnuo, a on je shvatio da ga takav slijed događaja ne bi začudilo. Bila je uvrijeđena i povrijeđena, a u takvom stanju njena je tvrdoglavost izbijala na površinu.

"2. Otići u san."

Simon se gorko nasmijao. Drugi korak već je vrlo uspješno izvršio.

"3. Pronaći svoj dio."

Shvatio je da nema vremena za očajavanje. Ako je želio izaći iz jame što prije, nije imao vremena za gubljenje jer je noseva bilo barem stotinu, a vjerojatno i više.

Sagnuo se i podigao prvi nos koji mu se našao pod rukom. Šokiralo ga je koliko je njegova struktura stvarna. Mekana, savitljiva. Usprkos tome izgledao je kao igračka. Preko dijela koji bi se inače spajao s licem nalazio se zategnuti komad kože koji je Simona podsjetio na komad crvene trake na Cindynom kapku.

Gurnuo je prste u nosnice. Unutra je bilo toplo, ali ne i vlažno. Nos je bio očišćen od bilo kakvih ljudskih izlučevina. Simon se osjećao kao u trgovini gdje su svi proizvodi dovedeni do krajnje savršenosti kako bi ga što bolje privukli i natjerali da povjeruje da ne može bez njih.

Morao je prvo pronaći svoj vlastiti nos, a onda je mogao birati. Bio je siguran da će ga prepoznati kad mu se nađe u rukama, ali kroz što je više noseva prolazio, to je bio sve manje siguran u istinitost te pretpostavke.