Stvoreni Izopačeni

Okus pramena

Moja bebo, moja malena djevojčice,

Život nam često ne pruži ono što priželjkujemo. Ponekad se ne možemo ni boriti protiv toga. Ponekad to jednostavno moramo prihvatiti.

Ako čitaš ovo, znači da sam napustila ovaj svijet. Ostavila sam te samu. Znam da ti neću nedostajati, ne ja sama, ali nedostajat će ti bezbrižnost koju si imala uz mene. Sad sav teret prelazi na tvoja krhka leđa ili, da se bolje izrazim, glavu.

Znam da si imala mnoge učitelje koji su te učili kako biti kraljica. No, što oni mogu znati o tome?

Oni su kad djevac koji pokušava objasniti čari vođenja ljubavi, kao slijepac uporan shvatiti moć boja. Neke stvari se ne mogu razumjeti ako se ne iskuse, ako se ne osjete. Ne, nitko od njih, baš nitko ti ne može pomoći koliko ja.

Ja sam bila ti prije nekoliko godina.

Sigurna sam da si izrasla u divnu mladu ženu do sad, ali u mojim očima zauvijek ćeš ostati sitno novorođenče koje si bila kad sam te primila u ruke.

Mogla sam te primiti u ruke samo jednom. Samo jednom sam mogla pritisnuti tvoju nježnu glavicu o grudi, samo jednom te zagrliti.

Ti se toga ne možeš sjećati, ali meni je to bio najljepši trenutak u životu.

Držala sam te sve dok je kosa bila iscrpljena od porođaja. Uskoro se počela buditi. Oni su te odveli od mene i odvojili nas zauvijek.

Ti mene nikad nisi upoznala, a ja tebe nisam prestala promatrati. Gledala sam tvoje slike, tvoje snimke, promatrala te preko kamera, promatrala te dalekozorom.

Okrutna je sudbina koja odvoji majku od vlastitog djeteta, ali barem mi je omogućila da te vidim. Moja majka nije bila te sreće.

Mogla sam vidjeti svoje dijete dok govori prvu riječ, dok nožicom šlampavo čini prvi korak. Mogla sam vidjeti kako rasteš. Mogla sam vidjeti kako učiš.

Mogla sam vidjeti i kako se zbližavaš sa slugama. Mogla sam vidjeti kako slugu nazivaš svojom majkom.

To me slomilo.

No, teško je slomiti nešto što je već slomljeno, nije li?

Mene je već slomila smrt moje majke. Ponovo, ne zato što je umrla. Nisam ju poznavala. Nisam ju voljela kao što ni ti ne voliš mene.

Voljela sam to što je bila kraljica jer ja to nisam morala biti. Kad su me okrunili, moj život je završio. Tvoj će također, pokušat ću te pripremiti na to što bolje mogu.

Znam da su te naučili sve o obvezama kraljice, ali to je samo teorija. U praksi je sve mnogo, mnogo gore.

Sigurno su ti govorili iste laži kao i meni sve dok ih tvoj mozak nije prihvatio kao istinu.

Uvjeravali su te da si izabrana, da si spasiteljica, da si čuvarica. Sve je laž.

Ti si samo obična služavka.

Oni ti govore da su oni tvoji sluge, ali stvarnost je suprotna od toga. Kako su oni sluge kad su slobodni, a ti čamiš u jednoj sobi? Kako su oni sluge kad mogu biti uz svoju djecu, a ti ne možeš?

Tvoja dužnost je prehraniti stanovništvo, a zauzvrat ne dobivaš ništa osim bola i patnje. Ti si najvažniji stanovnik kojeg nitko ne poštuje dovoljno. Kojeg nitko ne poznaje.

Ne pokušavam te prestrašiti, milo moje. Pokušavam te upozoriti, da se san kojim su ti punili glavu ne raspukne preokrutno. Ne boj se, djetešce. Ja sam preživjela, preživjet ćeš i ti.

Ti si snažna. Sve smo bile snažne. Da nismo, ne bi bilo ničega više.

A što mi točno uzimamo? Što dajemo?
Uzimamo hranu i dajemo hranu.