Stvoreni Izopačeni

Hranim se (4)

"Bube te grizle cijelu noć," šapnula je Junia dok je u svojoj svilenoj pidžami grlila Chelle. Druga djevojčica je lako mogla zamisliti da ju nešto grize cijelu noć, ali to nisu bile bube.
"Mene jele, tebe pojele," uzvratila joj je.

Čim je Junia išetala iz sobe, Chelle je osjetila kako joj se panika polako penje po nogama, uz kralježnicu, trčkara po ramenima te naposljetku ulazi u glavu gdje se udomaćuje.

Boris je sjedio u fotelji tik pored kreveta. Djevojčica se nesigurno uvukla ispod pokrivača ignorirajući ga. Sluga je bio posve miran i Chelle je bila svjesna da ne bi ni bila svjesna njegove prisutnosti da ga se ne užasava.

Odlučna u tome da odugovlači sa spavanjem, upalila je televizor i zabuljila se u blještav ekran koji je razbio tamu sobe. Nijedan program nije bio posebno zanimljiv, ali Chelle je bila previše napeta da se skoncentrira čak i da jest.

Smišljala je plan. Prespavat će noć, ili ju probdjeti. Zatim, pravit će se da ju je uhvatila jaka vrtoglavica. Srušit će se na pod i usput pokušati srušiti nešto da naglasi ozbiljnost bolesti. Pravit će se kao da joj se srce slama što ne može još ostati i na kraju će ju Junia morati otpraviti doma.

To je bio njezin plan ugrubo i, iako nije bio savršen, bio je najbolje čega se Chelle mogla domisliti u ovom trenutku. Mora se samo potruditi da joj gluma ne bude neuvjerljiva, ali kao djevojčica koja je uspješno izbjegla mnoge testove zbog glavobolja, trbobolja i svakakvih drugih boljki, bila je poprilično uvjerena u svoje sposobnosti.

Problem je bio što nije imala plan za ono što će se odviti nakon odlaska. Junia je, kakva god bila i s kakvim god bićima živjela, bila njezina glavna prijateljica i nije ju mogla samo tako napustiti. Za sada nije željela razmišljati o tome, ali znala je da će se morati s tim suočiti prije ili kasnije.

Okrenula se prema slugi koji nije skidao oči s nje. S jedne strane, željela je saznati što je on i kako je dospio na svijet, a s druge se nikad nije željela susresti ni s jednim pripadnikom njegove vrste.

Njegove oči su bile tako površne da su joj prodirale duboko u kožu. Promatrati ga pod slabim osvjetljenjem bilo je sablasnije nego ne promatrati ga uopće. Shvativši to, pritisnula je gumb na upravljaču i soba je utonula u mrak.

Uvukla se pod pokrivače i snažno ih pritisnula uz tijelo. Omotala se u njih kao gusjenica u čahuru. Nadala se da će dočekati vrijeme kad će se preobraziti u leptira.

Vrućina je postajala sve nepodnošljivija. Zrak je bio topao i zagušljiv jer mu Chelle nije dala mjesta da se izmjeni s hladnijim izvana. Znoj joj je orosio čelo dok je pokušavala disati što tiše.

Svaki put kad bi zatvorila oči, otvorila bi ih trenutak poslije zbog tajanstvenih šumova u noći. Otvorenih ili zatvorenih očiju, crnilo je bilo sve što ju je okruživalo. Znala je da neće još dugo zaspati.

Nije čula Borisovo disanje. Ni mumljanje. Ni kapanje sline. Bio je tih kao sama smrt koja se ledeno osmjehuje na ljudske patnje.

Naposljetku, negdje usred tame i tkanine, Chelle je usnula.

✴✴✴

Kad je ponovo otvorila oči, poželjela je da nikad nije.

Nije ništa vidjela jer joj je pokrivač prekrivao lice, ali ono što je osjećala na koži bilo je gore od bilo kakvog nemilog prizora. Nije osjećala bol, nije osjećala neugodu. Samo škakljanje. To poznato mokro škakljanje dolazilo je s njezine podlaktice i ovaj put je bilo izraženije. Tiho je zajecala psihički se pripremajući za suočavanje s nakazom.