Stvoreni Izopačeni

Hranim se (3)

Chelle je uronila ruku u vodu te joj je ona potvrdila da je temperatura odgovarajuća za kupku. Mirišljavi sapun i mjehurići pjene izgledali su obećavajuće i Chelle je s nestrpljenjem iščekivala trenutak kad će se razina vode dovoljno podići u kadi da može ući u nju i sakriti se u tekućini.

Svukla je odjeću i polako utonula u kadu koja je bila veličine manjeg bazena. Mogla se ispružiti cijelom dužinom i još nije mogla doseći kraj. Prostorija se zamutila od velike količine pare, a djevojčica je uživala u trenutku privatnosti.

U kući s toliko bića, cijeli dan je osjećala nečije oči na leđima. Ni u jednom trenutku nije bila sama pa je odlučila u potpunosti iskoristiti ovaj.

Kosa joj je bila skupljena u čvrstu punđu i sklonjena s lica. Počela se trljati i temeljito čistiti svoje tijelo. Lice nije previše namakala jer su je porezotine još pekle, iako nisu bile duboke. Željela je što prije završiti s pranjem kako bi mogla ležati mirno, bez ikakvih kretnji. Zatvorila je oči i prepustila se tišini dok je sve dublje tonula u kadu.

Sve je bilo čarobno. Izgubila se u svojim mislima dok su joj mjehurići škakljali kožu, a vruća voda zagrijavala tijelo.

Plink. Plink. Plink.

Tišina je bila poremećena. Kao susret tekućine i tvrde površine, Chelle je začula tiho kapanje koje se činilo nevjerojatno glasno u tihoj prostoriji. Činilo se kao da joj svaka kap udara direktno po mozgu nanoseći joj bol.

Chelle se stala osvrtati tražeći izvor zvuka. Logika ju je vodila do pipe te ju je stala proučavati. Zaključila je da ona nije razlog kapanju jer je bila čvrsto zavrnuta i voda nije mogla prodrijeti. Sad se zbunila. Od kuda bi kapljice mogla dolaziti osim iz slivnika?

Naćulila je uši i osluškivala. Pokušala je dokučiti iz kojeg smjera kapanje dolazi. U potpunoj tišini s iznimkom jednog zvuka, nije joj bilo teško odrediti da se kapanje događa iza nje.

Plink. Plink. Plink.

Hitro se okrenula, ali oči joj nisu pomogle. Da sve bude još gore, prostorija se toliko zamutila da je jedva mogla vidjeti. Bila je sama u magli, zarobljena s tajanstvenim zvukom.

Polako se uspravila te se oslanjala na pipu dok si je pokušavala proširiti vidik.

"Ima li koga?" upitala je tiho. Odgovora nije bilo. "Pokaži se!"

Kapanje se zaustavilo. Chelle je ostala okružena tišinom koja ju je sad uznemiravala više od zvukova. Poželjela je izaći iz kade, ali nije željela potratiti ovako divnu kupku.

Ponovo je utonula u sapunicu i pokušala povratiti opuštenost. Njezina sreća nije trajala dugo jer je drugi zvuk rasplinuo blaženu tišinu.

Ovaj put čula je šljapkanje. Zvuk mokrih stopala po pločicama nadglasao je njezine misli. Nije više imala sumnje - netko se nalazio u kupaonici s njom.

Šljap. Šljap. Šljap.

Koraci su se isprekidano ponavljali s dugim razmacima. Zvučali su kao da osoba ima problema u hodu, kao da šepa. Chelle se nije mogla pomaknuti, tijelo joj to nije dopuštalo. Bilo je zaleđeno od straha. Sjedila je u vodi čvrsto obuhvativši koljena rukama. Pogled je usmjerila prema izvoru zvuka i iščekivala.

Šljap. Šljap. Šljap.

Ugledala ga je. Ili nju. Spodoba koja se počela nadzirati iza zida pare bila je ljudskog oblika i jako sitne građe. Držala je obje ruke preko usta. Bez dlake, bez odjeće. Gola spora ljudolika tvorevina.