Stvoreni Izopačeni

TRAKA (4)

Svakog dana sve ju je manje poznavao. Svakog dana sve je teže zadržavao suze.

"Dušo, vidimo se kasnije!" viknula je njegova neprepoznatljiva ljubav u kratkoj crnoj haljini koja nije bila namijenjena njemu. Simon ju je gledao, ali ju nije vidio. Bila je izmijenjena do krajnjih granica.

Oči su joj postale zelene nakon što su joj plave dosadile. Jedno vrijeme je imala ljubičaste, ali te je ubrzo počela smatrati previše neobičnima. Igrala se svojim izgledom svaku noć, jedina konstanta u njezinom životu bila je promjena.

Uho joj je bilo zdravo. Nos manji, grudi veće. Struk uzak kao kod djeteta. Svaka nepravilnost, svaka mana izbrisana zauvijek. Usne je zamijenila većima i punijima, ali Simon se osjećao prevarenim dok ih je ljubio.

Najviše je žalio za njenom kosom. Uvijek je obožavao tu gustu smeđu kosu. Obožavao ju je kad bi ju vjetar raznosio kao suho lišće po jesenskom danu. Obožavao ju je kad je mogao provlačiti prste kroz nju. Obožavao ju je kad bi bila mokra i sjajna od kiše.

Obožavao ju je čak i kad je bila masna i raščupana, kad njegova draga nije našla vremena da ju njeguje. Sad ju više nije obožavao.

Cindyna nova kosa bila je zlatnožuta. Njezino smeđe lišće zamijenila su žuta polja pšenice. Sezala joj je malo ispod ramena te bila nevjerojatno gusta za plavu kosu. Prije je bila tamna, a sad je bliještala kao iskrica.

Još je bila lijepa. Mnogi bi rekli, uključujući i nju, da je sad još i ljepša. Iako nije mogao opovrgnuti da njegova djevojka objektivno izgleda vrlo privlačno, Simon se nije mogao složiti s njima. Nedostajalo joj je nešto čime je zračila prije - prirodnost.

Uvijek je bila spontana i ležerna, nikad nije imala briga niti je bila osjetljiva, a sad ju je i najmanja sitnica mogla izbaciti iz takta. Prištići i dlake koje strše iz frizure postali su joj najljući neprijatelji. Nije se borila protiv njih kremama, već trakom. Zbog trake njegova se čvrsta santa leda pretvorila u pahuljicu.

Traku je čuvala više od zelenog oka u glavi. Sakrila ju je daleko od ljudi, daleko od Simona. Viđao ju je samo u sitnim komadićima na njezinom tijelu prije spavanja.

Sakrila je i sebe od Simona, ali se zato počela pokazivati svijetu. Vratila se u tinejdžerske dane i počela izlaziti. S novim izgledom našla je i nove prijatelje, s puno manje truda nego one stare koji su otišli u zaborav.

U njezinim očima ništa se nije promijenilo. Oni su još bili par. Oni su još bili sretni. Oni su još bili zaljubljeni. No, ona je bila slobodna, a on se osjećao kao u kavezu. Ona je bila sretna, on očajan.

U njegovim očima sve se promijenilo. Promjene na njoj, promjene u njoj, promjene u njemu, promjene u njima. Sve te promjene su ga boljele, ali nije ju imao snage pustiti. Samo je zadržavao suze i lažirao osmijeh, svakog dana i svake sekunde. Pozdravljao ju je kad je odlazila i željno čekao da se vrati.

Sve do tog dana kad ga je nešto pokrenulo.

"Cindy, čekaj!" zaustio je Simon.
Ona je već zakopčavala kaput na pragu i zbunjeno ga je pogledala. "Što je bilo, dušo?"

Nije znao kako da joj objasni tajne svoje nutrine, ali morao je pokušati. "Cindy, možemo li popričati?"
Namrštila se. "Dakako, ali može li to malo pričekati? Trebam se naći s prijateljima za par mi-"
"Jedva ti znaju ime, nećeš im jako faliti," odlučno ju je prekinuo.

Ona ga je ošinula pogledom, ali nije mogla negirati istinitost njegove tvrdnje. "U redu. O čemu želiš razgovarati?"

Predala se i vratila u stan. Zatvorila je vrata, što je Simona malo smirilo. Sjela je na kauč pored njega, prekrižila noge i pogledala ga s iščekivanjem.