Stvoreni Izopačeni

Nakaze (3)

Sve je bilo puno. U gledalištu je bilo mjesta za više od tisuću gledatelja i sve je bilo puno. Oni su se došli diviti cirkusu, a Alvin se divio njima što su se pojavili u tolikom broju.

Mladiću je bio rezervirano mjesto u prvom redu gledališta, ali još se skrivao iza krila šatora kroz koji će izvođači ući na kružnu pozornicu unutra. Velik broj cirkusanata već se okupio oko šatora željno iščekujući početak predstave.

"Imaš tremu?" nasmijala se Irian prilazeći mu s Carlinom u naručju. Činilo se kao da djevojka i muškarac žive u simbiozi. Ona je bila njegove noge i ruke, on njezine oči.

Sada je bila odjevena u lepršavu tirkiznu haljinicu, a izgled je upotpunila žarkim cvjetnim ukrasima koji nisu dopuštali nakovrčanoj kosi da se slobodno kreće. Njezine lažne oči jedine se nisu smiješile s ostatkom njezina ozarenog lica.

"Zašto? Ne nastupam danas," rekao je.
"Da, ali radiš nešto još gore. Gledaš predstavu. Cirkus je tvoj san i što ako ... Ako ne bude onakav kakvim ga se sjećaš?"

"Oh, nemoj biti mimozica. Nema šanse da ostaneš razočaran, Al, ne brini. Samo se opusti i dopusti si da padneš na guzicu od oduševljenja," oglasio se Carlin.

Alvin se nasmiješio. "Siguran sam da ćete biti fenomenalni. Bojim se samo da će me napustiti samopouzdanje..."
"Nemoj ni razmišljati o odustajanju! Nakon gledanja predstave, preostaje ti samo osmisliti svoju točku i pokazati je gospodinu Belleroseu. Ako mu se svidi i jednu malu točkicu, upao si!" rekla je uzbuđeno Irian.

"'Ajde, Al, ne možeš nas sad razočarati. Već smo se naviknuli na tebe," rekao je Carlin i namignuo. Alvin je klimnuo ispunjenog srca. Znao je u tom trenu da je ovo pravo mjesto za njega, mjesto za kojim je tragao.

"Sad požuri i sjedni! Predstava uskoro počinje," upozorila ga je Irian. Alvin ju je poslušao i uputio se prema glavnom ulazu šatora. Noge su mu nestrpljivo skakutale dok se probijao do cilja.

Kad je bio na par koraka od ulaza, nešto ga je spriječilo da nastavi. Dvoje blizanaca stvorilo se točno ispred njega, a njegove živahne noge su se ukopale na mjestu. "Hej, Lux, Nox."

Lux, dječak odjeven u klaunsko odijelo, u ruci je držao plavi balon koji je pružio mladiću. "Za bolji provod."

Alvin je oklijevao. Iako je to bio samo balon, nije se osjećao dovoljno sigurno da ga prihvati.
"Alvine, ne grizemo," nasmijao se Nox. "Nama možeš vjerovati. Možda smo jedini kojima možeš."

Alvinovo tijelo se opustilo. Shvatio je da je ovo prvi put da ih je čuo kako govore odvojeno i samostalno. Pojedinačni glasovi dječaka nisu se činili toliko mističnima, a njegov mozak ih nije automatski povezivao s neobičnim susretom u mraku.

"Hvala," rekao je Alvin i primio ga.
"Nema na čemu," rekli su ponovo u isti glas, a Alvinovo tijelo se stegnulo kao napeti obruč. Oni su se ljupko zahihotali na njegovu reakciju i okrenuli mu leđa, spremni otići.

"Čekajte malo," viknuo je Alvin, a njihovi osmijesi, koji su njemu u tom trenu bili zaklonjeni, su se raširili. "Ne prestaju me kopkati vaše riječi. Što ste mislili s time da ... da će mi se dogoditi loše stvari?"

Lux i Nox su protrnuli. Okrenuli su se gledajući ga oprezno nevinih izraza lica. "Ne znamo o čemu pričaš, Alvine. Što se loše može dogoditi u cirkusu?"

S tim riječima dali su se u trk i nestali iza štandova. Alvin je bio zbunjeniji nego prije, ali je samo otrčao u šator dok je plavi balon vijorio za njim.

✴✴✴

"Dame i gospodo, ljudi i životinje, bića svih oblika i veličina, dobrodošli u naš dični cirkus! Osjećajte se kao kod kuće jer došli ste u kuću najvećih talenata i najvećih čuda koje priroda ima za ponuditi!"