Stvoreni Izopačeni

Nakaze (5)

"Jeste li vi potpuno poludjeli?!" Irianin glas bio je glasniji nego ikad prije. "Kako ste mislili da će mu ovakvo što pomoći? Uvukli ste ga u probleme iz kojih ste ga pokušali izvući!"

"Ne miješaj se, Irian," rekli su joj tiho, ali i iz tišine se mogla iščitati ljutnja.
"Vi ste ti koji se niste trebali miješati!" viknula je djevojka još ljuće. "Mislite da znate sve o svemu, a nemate pojma."

"Znamo više od tebe," rekli su. "Ti si ta koja je dovela ovog jadnika kao žrtveno janje."
"Nitko ga neće prisilno žrtvovati! Svi smo imali izbor," usprotivila se.

"Da, ali svi smo ga prihvatili. Ti ne znaš što se dogodi kad odbiješ," istaknuli su, a Irian je na tren zastao dah. Nastala je poduža stanka, nakon čega je bijes u njezinom glasu potpuno iščeznuo.

"Š-šalite se? Mislite da je ona..." započela je dok joj je glas podrhtavao.
"Začepite, budi se!" rekao je Carlin.

Alvinove oči zatreptale su nekoliko puta, a zatim su se širom otvorile i susrele s Carlinovima. Njegovo tijelo postalo je svjesno pritiska na grudima i peckanja u ruci. Okruživale su ga žarke boje i istog trena je prepoznao prvu prikolicu u koju je zašao - Irianinu.

Um mu se razbistrio, a sva prethodna događanja pokušala su se povezati s djelićem razgovora koji je načuo u polubudnom stanju i poprimiti smisao.

"Š-što se događa? Zašto se svađate?" upitao je promuklim glasom.
"Brzo, donesite mu vode," uzviknula je Irian gledajući u blizance.
"Ali-" zaustili su oni nezadovoljno.
"Brzo, brzo!" rekao je Carlin i dječaci su se udaljili.

Irian je opreznim koracima prišla krevetu na kojem je Carlin ležao na Alvinu. "Kako se osjećaš?"

Mladić je shvatio da neće tako lako iz njih izvući odgovor. Svi su bili vrlo tajanstveni i oprezno čuvali svoje tajne, a blizanci, koji su ga jedini pokušali upozoriti na moguću opasnost, sve su poruke pružali u šiframa.

"Glava ... Boli," rekao je. "I ... pao sam ... Pao sam! Jesam li pao?"
Carlin i Irian izmijenili su brz pogled.
"Ovaj, Al, ne uzrujavaj se. Da, možda jesi pao s užeta, ali prošao si," rekao je Carlin.

"Da, čestitam! Sad si dio našeg cirkusa," uskliknula je Irian i zagrlila Alvina, bar koliko je to spretno mogla uz prepreku Carlinovog tijela i nedostatak vida.
"Bravo, mali," rekao je mali muškarac.

Alvinovo lice se istog trena ozarilo, ali prije nego što se sreća uspjela proširiti cijelim njegovim tijelom, lice akrobatkinje bljesnulo mu je u glavi.
Djevojka koju je vidio, ali ne i osjetio, izgledala je tužno, tako tužno - potpuno suprotno od onog kako se on osjećao.

Zbog tog jednog crvenog oka, počeo je preispitivati svoj dugogodišnji san. Je li ovo mjesto doista bilo dobro za njega? Je li doista bilo bezopasno?

Pokušao je poslagati u slagalicu sve komadiće kojih se do sada domogao. Lux i Nox pokušavali su mu prenijeti poruku upozorenja, ali su se previše bojali ... nečega da bi to učinili direktno.

Nakaze su najbliži unutar cirkuske družine te žive blizu. U krugu nakaza nalazi se pet prikolica, a samo jedna je ostala prazna. Ta prikolica je, po svemu sudeći, pripadala djevojci s izduženim rukama. Djevojci koja je bila dio nakaza, a sad samo dio njegove halucinacije.

U misteriji te djevojke sadržana je i misterija cirkusa. Alvin je odlučio istražiti sve što je ta nakaza ostavila za sobom.

"Što je, Al? Ne činiš se baš sretno," rekao je Carlin, a Alvin se prenuo iz razmišljanja.
"Oh, ne! Presretan sam. I vrlo zahvalan," rekao je brzo. "Samo sam ... umoran."

"Oh, razumijem. Bilo je stvarno podlo od Bellerosea da te tako iznenadi. On ti je takav - impulzivan i nepredvidiv," rekla je Irian. "Ali, ako si ga uspio oduševiti u tim uvjetima, bez ikakve pripreme, posebno će te cijeniti."