Stvoreni Izopačeni

Nakaze (4)

Alvin nikad prije nije imao tremu.

Čak i kao sitan dječačić na školskim predstavama, kad su svima drugima noge podrhtavale čim bi kročile na pozornicu, uvijek je bez problema primio sve poglede stranaca, bili oni prijateljski ili ne. To urođeno samopouzdanje na sceni bilo je još jedan poticaj njegovoj ambiciji.

Zato je sada, dok je usporeno ustajao sa sjedišta i koračao prema kružnoj pozornici, osjećao nešto što nije mogao odrediti, nešto njemu nepoznato. I nije mu se svidjelo.

Sve oko njega činilo se dalekim, nestvarnim. Gledatelji su ga obasipali ohrabrivanjem i navijanjem. Uši bi ga zaboljele od silnog pljeskanja - samo da ih je čuo.

Sva njegova osjetila su odjednom otupila. Osjećao se kao usred magle, izoliran od svijeta. Nije znao što radi, a tijelo mu se kretalo samo od sebe.

Dlanovi su mu se znojili, lice problijedilo, a noge postale teže od utega koje su bilderi podizali visoko iznad glave. Vukao se prema središtu šatora gdje su ga blizanci željno iščekivali.

"Tako. Bez straha, bez straha. Ništa ti se loše neće dogoditi," rekli su, a njihovi isprepleteni glasovi dodatno su pojačali njegovu glavobolju.

Bez straha. Njegove kretnje i držanje stvarno su ukazivale na strah, ali on se nije bojao blizanaca, ne doista. Znao je da je fizički jači od njih, da mu u borbi ne bi mogli nauditi, pogotovo ne u njihovom stanju.

Međutim, iako je znao da mu od njih ne prijeti stvarna opasnost, osjećao je prijetnju od nečega oko njih. Postojala je prisutnost nečega jako moćnog, nečega što je blizancima pružalo zaštitu kakvu ni najveće vojske ne bi mogle pokoriti.

"Reci nam svoje ime," rekli su ljubazno.
"Alvin," odgovorio je automatski.
Oni su se srdačno nasmiješili. "Svi pozdravite Alvina!"

Publika je počela klicati još glasnije nego prije. Ovo je bio njegov san. Bila je ovo reakcija ljudi koju je oduvijek priželjkivao, ali sad zbog nje nije osjećao sreću, već samo nervozu.

Nije želio biti samo dodatkom nečije tuđe predstave, samo usputni šećer za kraj, već glavna i jedina atrakcija koja će inspirirati ljude.

"Alvine, ti si pravi srećković! Danas ćeš dobiti priliku otkriti najskrivenije tajne cirkusa," rekli su oduševljeno i pljesnuli s jedina dva dlana koje su posjedovali.

Riječ 'tajne' imale su zloćudan prizvuk u mladićevom uhu. Maleni dječaci od početka su davali utisak kao da su im poznata znanja o stvarima za koje mnogi nisu ni znali da postoje, a sada su to indirektno i priznali.

Okrenuvši se oko sebe, njegov loš predosjećaj se potvrdio. Irian je stajala na samom ulazu na pozornicu grčevito stišćući Carlina koji joj je šaptao nešto na uho.

Na licu su joj se očitavali zbunjenost i strah koji su sa svakom Carlinovom riječi postajali sve vidljiviji. Alvin je pronašao njezine lažne oči u gomili pravih, a Carlin je tužno odmahnuo glavom.

Iz njegovog pogleda shvatio je da se njegovo nastupanje nije trebalo dogoditi danas - ono nije bilo dio plana. To je značilo da su blizanci postupali na svoju ruku bez da su o tome obavijestili druge izvođače, pa čak i nakaze.

Alvin je bio siguran da je ovo velik šok i za Bellerosa, a da je samo o njegovom uspjehu ovisilo hoće li blizanci upasti u nevolju ili biti slavljeni.

"Naš Alvin će danas učiniti nešto što ćete zasigurno zapamtiti," rekli su blizanci, a dva pomagača dovukli su na pozornicu ogroman kotač na postolju.

Kad je na njemu uočio držače za ruke i noge, Alvinu je postala jasna njegova uloga u ovoj predstavi. Bit će meta.

"Nije li to ironično? Izabran pikado strelicom kao meta za veći pikado," nasmijali su se dječaci. "Međutim, ove strelice su malo veće. Oštrije također."