Umorile su me jeseni i zime.
Umorile su me oseke i plime.
Umorio me pogled dobrote,
Umorio me život donoseći topote.
Umorili su me loši ljudi.
Umorile su me te različite čudi.
Umorili u mome postojanju,
Umorili u mome nastojanju.
Umorile su me prazne fraze.
Umorio me hod ulicom poštenja.
Umorio me teški trofej osude,
Umorila me prozirna zavjesa tumačenja.
Umorila su me smjela guranja,
Bez trunke iskrenog osmjeha.
Umorilo me svijetlo besciljne dvoličnosti
Koje se pali po tuđuj potrebi.
Umorilo me do moga bitka,
Umorilo do moje hrabrosti.
Umorilo do potrebe za disanjem,
Umorilo do potrebe za pisanjem.
Jer umor kad te svlada,
Gubi se smisao i nada.
Gubi se svaki pokret za dalje
Tu sve prestaje i tako traje.
YOU ARE READING
Poezija - Hod Života
PoetryKad se rodiš drugačiji nagrađen okom srca i pjesmom uma tad ploviš morem stvaranja......❤ Pjesme koje sam pisala do sada i koje ću dosljedno dodavati ovdje. Hvala na čitanju!
