Tko to pjeva uspavanku mojoj tuzi, mome padu?
Tko vješto svira liru ubijajući svaku nadu?
Tko se igra Boga, a to nije?
Tko glumi jednoroga, a u njemu vrag se krije?
Tko je taj koji moćno moć mi nudi?
Tražeći da pjevam svome jadu i tuzi.
Tražeći da nestanem kao da me bilo nije
Kako bi ponudio laži kojima moj život pije.
Zar misliš da je moć potpuno neuništiva?
Zar to što sam razapeta samo mene uništava?
Zar osmjeh koji sam nosila je bio loš?
Ili su životne laži zamijenile koš?
E, moj Bože prvo moram reći hvala
Za ovaj križ koji na leđima spava.
Za sve pravedno što je prikazano lažno
Za sve one što se peru prazno.
Hvala ti, za jučer i danas, a možda i sutra
Ja znam da je duša mirna svakog jutra,
Ali bol to je neka potpuno druga priča
Koja ubija mene kao i sva ostala bića.
Znam da Bog je jedan i jedini
I svi koji su prazno zaneseni
Stići će ih jednog lijepog dana
Sva njihova mahnitost i ta loša ljudska hrana.
Knin, 18.04.2019. U 7i00
VOUS LISEZ
Poezija - Hod Života
PoésieKad se rodiš drugačiji nagrađen okom srca i pjesmom uma tad ploviš morem stvaranja......❤ Pjesme koje sam pisala do sada i koje ću dosljedno dodavati ovdje. Hvala na čitanju!
