Duboko negdje u duši
Poput tamnih oblaka nadvija se tuga.
Duboko negdje sve ruši
Toliko snažno da joj postajem sluga.
Duboko i još dublje ona vuče
U neka nedavna sjećanja
Koja u meni toliko huče
Da ne čujem ni svoja jecanja.
Duboko bole ti osjeti suza
Koji traže svoju slavu
Nadvija se nada mnom jeza
U kojoj gubim ovu ludu glavu.
Duboko u preglasnoj tišini
Recitira uvijek iste rime
Ne dozvoljava prodor bistrini
Polako se bojim nadolazeće zime.
Duboko poput prodora kiše
U suhu i izmučenu zemlju
Vraća iznova jedne te iste spise
I vodi kroz život uz iluziju.
Knin, 08.09.2018. 06i56
YOU ARE READING
Poezija - Hod Života
PoetryKad se rodiš drugačiji nagrađen okom srca i pjesmom uma tad ploviš morem stvaranja......❤ Pjesme koje sam pisala do sada i koje ću dosljedno dodavati ovdje. Hvala na čitanju!
