Pitaš li se ikad kako mi je?
Znaš li da život nije treptaj oka?
Da osjećaje duboko srce krije
Kao što sunce rađa se s istoka.
Pitaš li se mogu li to sama?
Znaš li kako sve to boli?
Jer život ima svijetla, ali i tama
I da je uvijek teško kad se voli.
Ma pitaš li se ikad koliko suza guši?
Koliko je težak ovaj hod sreće?
Koliko vapaja ima na duši?
Da život ne stoji, on se kreće.
Pitaš li se imam li volje i snage?
Imam li želje i nade?
Ma pitaš li se zašto osmjehom dočekam ljude drage?
Zato što znam tuge i njene kišne balade.
Pitaš li se ikad jesam li samo čovjek?
Razaruju li mene ove jeseni duge?
U životnim čekanjima prošao mi vijek,
U radostima ponekim sa osjajem tuge.
Da pitaš li se gdje je kraj i početak?
Gdje završava moja ova snaga?
Gdje se nadzire moj svršetak?
I završetak svih mojih saga.
Pitaš li se zašto su teški upitnici?
Zašto bol nikako ne prestaje?
Zašto sam u čudnoj nedoumici?
Zašto me bole tvoje izdaje?
Pitaš li se ikad zaista?
Zašto želiš ugasit plamen moga oka?
Zašto je bolje od svega ništa?
Zato što je sjajan strah ovog skoka.
Knin, 19.09.2017. 05 i 31
YOU ARE READING
Poezija - Hod Života
PoetryKad se rodiš drugačiji nagrađen okom srca i pjesmom uma tad ploviš morem stvaranja......❤ Pjesme koje sam pisala do sada i koje ću dosljedno dodavati ovdje. Hvala na čitanju!
