Danima razmišljaš što obući dok te pokapaju,
Razmišljaš kako šutjeti toj sramotnosti
Bestidnosti ljudske sujete kojom te zakapaju
U lijesu bezvrijednosti obloženom lažnosti.
Gledaš kako umjesto ruže pljuvačku bacaju
Jer tako se uvijek s poštenima treba
Umjesto zasluga radu i iscrpnosti oni pucaju
Bezgrešno blude kao da su Bogovi s neba.
Naravno nikad nije ni lijepo ni lako
Kad vidiš lica bez tih loših maski
Kad vidiš kako si se ubio tako
Stvarajući, davajući, a on gledao biskupski.
Gledaš i slušaš nevjerujući što čuješ
I unutar sebe se pitaš koliko lica te maske nose
Pitaš se kojim neradom čovječe kuješ
Svoj život i svoje neljudskosti loše.
Dođeš obučen u crno da vidiš
Tko se oprašta od tebe i kako.
Sjedaš u zadnje redove i ti se stidiš
Tih pogrebnika, lakih svirača sviraju opako .
Gledaš taj sablazni pogreb sebe
Kojim je ubijena poštenost duše
I nemaš ni suza za samu sebe
Jer gledaš kako te lošiji pokopaše.
Knin, 04.05.2019. U 19 i 30
VOCÊ ESTÁ LENDO
Poezija - Hod Života
PoesiaKad se rodiš drugačiji nagrađen okom srca i pjesmom uma tad ploviš morem stvaranja......❤ Pjesme koje sam pisala do sada i koje ću dosljedno dodavati ovdje. Hvala na čitanju!
