Poezija - Hod Života

Ipak je to život

I tako te život na sam rub nosi
Gdje nestaje lahora u tvojoj kosi.
Gdje nestaje smisla, radosti i vedrine
Gdje postoje samo hladne, hladne zime.

Jer na stazi źivota mažen bio nisi
Dizao si se i išao, jer to ti si.
I nikad ti nije bilo teško nosit taj križ
Bio si malen, svjestan ne želeći prestiž.

Život ti je u težini gradio empatije
Osjećao si živio tuđe dobre i loše emocije.
Hodao si čvrstim korakom jutra
Donoseći svima osmjeh za bolje sutra.

A onda te baci na koljena sa glavom u zemlji
Poljujajući ti potrebu za pogled bolji
Donoseći ti pomak umnih ploča
Tukući te čvršće od koketnog bića.

Eto to život je istovremen loš i dobar
Tražeći da ne odustaješ da si hrabar
Da nosiš ponekad na leđima svijet
Kako bi iz zrna narastao najljepši cvijet.

Knin, 09.02.2018. U 6i30