Oni su važni da ne mogu bit važniji.
Oni su potrebni da ne mogu bit potrebniji.
Oni su spremni zavezano porazni.
Oni su zlobni, oprostite najzlobniji.
Oni su kao nešto bez čega se ne može.
Puni nekih životnih jadnosti,
Praznih zlobnosti, nedaj Bože takve kože.
Puni gorčina i krivih poraznosti.
Oni su samo sjenke na vjetru života.
Samo neke tanke stjenke svemirskih obrisa,
Al, u praznim glavama čak puni dobrota,
Puni nekih zakonito praznih propisa.
Oni, oni su ljušture svojih strahova,
Koje ponekad izgledaju kao hrabrost.
Spremni na rušenje svih mostova,
Kako bi dobili svoju potrebnu važnost.
Sačuvaj me Bože tih jadnih važnosti.
Sačuvaj me Bože te prazne zlobnosti.
S rukama na leđima tuđih odvažnosti
Prepunih neke čudne usiljenosti.
Oni, kao bez njih se ne može,
Jer zaboravili ste - zakone su pisali.
Oni, makni ih od mene dobri Bože,
Jer težak je čak i zrak kojim su disali.
Oni, oni su prazno bolesni.
U svojim žalosnim dokazivanjima.
Jedino je istinito da su bjesni,
I da su kraljevi u izrugivanjima.
Al, treba ih razumno shvatiti
Jer zmija grize ne zbog hrabrosti,
Zbog urođenog straha da će je osakatiti
I zbog svoje urođene plahosti.
Knin, 07.02.2018. U 6i50
YOU ARE READING
Poezija - Hod Života
PoetryKad se rodiš drugačiji nagrađen okom srca i pjesmom uma tad ploviš morem stvaranja......❤ Pjesme koje sam pisala do sada i koje ću dosljedno dodavati ovdje. Hvala na čitanju!
