Ta tišina koja zatupljuje um,
A vjetra glazba u čempresima svira.
U posljednjem ispračaju nestalog hoda
Našu ranjenu nutrinu nedefinirano dira.
Taj zvuk tišine koja nagovješta,
Dolazak nekog uzdajućeg hoda.
Neke druge stvarne zbiljnosti
Nepoznatu našem kormilu broda.
Taj zvuk bojažljive tišine svira
Toliko glasno nadajuću melodiju.
Posebno nas navodi da stanemo
Promislimo o putnosti na brodu.
Ta tišina vrišti u dubini nas,
Traži odgovore na gnjilu životnost.
Razuzdano nas obuhvaća grleći,
Pokušajno odgovara na postojanost.
Zatupljujuća tišina traži smisao
U dubinama životnih radosti i tuga.
Traži spojivost dvaju svijetova
Vodeći do rubnosti svih duga.
Knin, 3.2.2018. U 5i45
YOU ARE READING
Poezija - Hod Života
PoetryKad se rodiš drugačiji nagrađen okom srca i pjesmom uma tad ploviš morem stvaranja......❤ Pjesme koje sam pisala do sada i koje ću dosljedno dodavati ovdje. Hvala na čitanju!
