Što je ostalo od mene u pjesmi jutra?
Samo zrno davnog pokušajnog sutra.
Što je ostalo u noti moje ranjene duše?
Akordi potrebnih nada koje minuše.
Zaključana u svojem hramu tišine
Bezizlaznost ubija sve vedrine.
Ubijajući i kradeći mi sunca sjaj
Vrteći me u krugu nudeći beskraj.
Beskraj nekih laži i poluistina
Beskraj tuđih izgubljenih bistrina.
Koje bježući od sebe i svoje nehrabrosti
Manipulirajući ubijajući bitnosti.
Do kad ću vrtiti se na tom ringišpilu?
Pjevajući ode tom topotnom sivilu.
Do kad ću moći opraštati loše?
Jer snagu mi upiše i odnesoše.
Zaključavajući me u krugu ničega
Oblačeći mi haljine loših biljega.
Ne znajući da se ljudi hrabre i vole
Ne okreću leđa ni glavu, ali ih bole.
Bole ih pjesme loših pjevača
Ti zapisi krivih notnih drača
Koji ti paraju dušu i srce
Zadavajući prejake udarce.
Knin, 30.04.2019. U 5i55
YOU ARE READING
Poezija - Hod Života
PoetryKad se rodiš drugačiji nagrađen okom srca i pjesmom uma tad ploviš morem stvaranja......❤ Pjesme koje sam pisala do sada i koje ću dosljedno dodavati ovdje. Hvala na čitanju!
