Pjesmo moja koju pišem
Da olakšam svoju dušu.
Pjesmo moja koju potpišem
Dok hladni vjetrovi pušu.
Pjesmo moja što zvoniš u tišini,
Što plačeš u krhkoj snazi
Što se zamataš u bolnoj prašini
Što nisi samo prazna u frazi.
O, pjesmo moja što letiš na životu,
Što padaš u osami mene same
Olakšavajući da se održim u cvokotu
Života koji me duboko zebe.
Pjesmo moja sviraš žice violine
Notama životnosti koje me lome.
E, pjesmo moja dio si moje cjeline
Kruha djetinjstva snažući me u bitnome.
Pjesmo moja tko te razumije?
Samo onaj tko je slično prošao
Onaj tko je padao najstrmije
I koji iz kruga još nije izišao.
Ti pričaš jezivosti života
Koje se sliju na sjetnu dušu,
Poruku šalješ zbog opomena grozota
Želeći da nikom takvi vjetrovi ne pušu.
Knin, 24. 04. 2019. U 19i22
YOU ARE READING
Poezija - Hod Života
PoetryKad se rodiš drugačiji nagrađen okom srca i pjesmom uma tad ploviš morem stvaranja......❤ Pjesme koje sam pisala do sada i koje ću dosljedno dodavati ovdje. Hvala na čitanju!
