Poezija - Hod Života

Kriva sam jer dišem

Sudiš mi bez srama i bez pitanja.
Sudiš ne razmišljajući što je loše u tebi?
Sudiš onome što ja jesam, a ti nikad nećeš biti
Sudiš jer u svojoj sudnosti si najjači.

Sudiš mi i uništavaš i ovo malo mene
Sudiš mi želeći poništiti sve što jesam
Sudiš mi u želji da me dokraja ubiješ
Jer nikad nisi znao istinski voljeti.

Sudiš mi kako bi me obezvrijedio
U želji prevlasti tvoj razum je izblijedio
Sudiš i sve istine tebi su duboke laži
Jer ne prihvaćajući život tu si se ugnijezdio.

Sudiš pretvarajući imaginarnost u tvoju realnost
Sudiš kao da nikad živjela nisam
Sudiš jer te nije bilo briga za probleme
Ali zato sudiš jer ti si Bog tamne sjene.

Pa sudi zar da se više opirem ićem?
U najtežim trenutcima života otrov je tvoj lijek.
Sudi i ubij u meni i ovu posljednju nadu
Jer nikad nisi znao živjeti osim u tuđem padu.

Ubij me do kraja za sve dobro što sam radila
Ubij me za svaku nadu koju sam sadila
Ubij me jer tebi je smrt od života jača
Ubij me u želji svih svojih nedaća.

Jer netko uvijek mora biti kriv,
I krivicu je najlakše dati onom tko je prima.
Kriva sam jer dišem, živim i postojim
Kriva sam, da, da kriva sam udisajno.
Da, istina je kriva sam .

Knin, 21.04.2019. U 6i36