Kao svitanje sunčanog dana nakon kiše,
On može sve što poželi u neograničenoj širini.
Granice njegove duše tjeraju ga da slobodno diše,
Jer živi u svojoj predvremenskoj bistrini.
Umjetnost ga čini jakim dajući mu ritam i krila
On vidi u ritmu dana i noći bit
I svijet boji bojama mičući ga od sivila.
Gonjen uvijek naprijed ne prestaje se borit.
Umjetnik taj rijedak cvijet Božjeg odabira
Stalno poručuje i razotkriva stopu života
U misionarskoj dužnosti mudro analizira
Probuđujući u ljudima svrhu divota.
Svoj križ nerazumijevanja nosi spretno
Boli ga što ga smatraju čudnim, ludim
Vremenskim odmakom kad svijet sazre
Djelo njegovo ne ostaje neprimjetno.
U svojoj tišini sretan i ponosan
Ostajući svojim i budnim.
Knin, 18. 04. 2019. U 5i39
YOU ARE READING
Poezija - Hod Života
PoetryKad se rodiš drugačiji nagrađen okom srca i pjesmom uma tad ploviš morem stvaranja......❤ Pjesme koje sam pisala do sada i koje ću dosljedno dodavati ovdje. Hvala na čitanju!
