U meni su se ugasila svijetla
I nastupio je potpuni mrak.
Gorak je okus zemlje sa tla
I teško je udahnuti taj zrak.
U meni sve nekako prestaje
I loše i dobro sve se gasi.
Sve nekako tu je i zaostaje
U mraku sve su to užasi.
U meni negdje nestaje mene
Nestaje onog što duboko jesam
Sa pitanjima koja nose dileme,
Pitanjima koja guše i ne znam gdje sam?
U meni se ugasila radost proljeća
Glazba te vedrine i tog duha.
Misao koja nosi težinu stoljeća
Ne možeš je progutati poput kruha.
Knin, 07.02.2018. U 6:00
YOU ARE READING
Poezija - Hod Života
PoetryKad se rodiš drugačiji nagrađen okom srca i pjesmom uma tad ploviš morem stvaranja......❤ Pjesme koje sam pisala do sada i koje ću dosljedno dodavati ovdje. Hvala na čitanju!
