Životnih želja melodiju svira.
Melodiju naših premišljanja.
Počinje polako uz pratnju mira
Pa sve jače donosi razmišljanja.
Polako se razvija donoseći
Orkestralnu glazbu zaključaka,
Smjerovima nekim odnoseći
Uz melodiju davnih bitaka.
Dodirujući nas svojom jačinom
Koju više zaustaviti ne možemo.
Osmjehujući se posebnom vedrinom
Na ogrlici života zaključke nižemo.
Briše postojanost ta simfonija tišine
Jer u njoj nema nikog osim nas.
Svirajući po rubovima naše bistrine
Oduzimajući nam naš razuma glas.
I sve u toj glazbi drugačije biva.
Ta simfonija koja nas budi,
Koja svoju dionicu sniva
U kojoj nema drugih ljudi.
Zvuk tišine naših poraza, pobjeda
Preliva se vodenasto na vulkanu tuge
Crna i hladna puna naših ozljeda
Vojskom želja sjaje se treptaji duge.
Toliko glasno svira, zaglušuje,
Sve jače, sve brže - ne pratimo je.
Ona nas posebno zastrašuje
Tražeći od nas da shvatimo je.
Stišava se onda polako, polako
Tražeći da nađemo u tom smisao
Nudeći puno znakovito, jako
Shvatiš da si jedva disao.
Jer ona je ona - tišina.
Jača od svih izrečenih riječi.
Ona je i debeli led i toplina
I premda je tiha ona u nama ječi.
Knin, 07.12.2018. U 6:00
ESTÁS LEYENDO
Poezija - Hod Života
PoesíaKad se rodiš drugačiji nagrađen okom srca i pjesmom uma tad ploviš morem stvaranja......❤ Pjesme koje sam pisala do sada i koje ću dosljedno dodavati ovdje. Hvala na čitanju!
