Hvala ti Bože, jer sam nitko i ništa
Na poljani svoga kreatorskog rada
Hvala ti, jer ništa ne napravih na ulicama grada
Hvala jer sada barem mogu biti ono što uistinu jesam - ništa .
Hvala ti, što sam veliki nitko
Koji u sjeni stvaranja se ubio
Ali zar jesam? Drugi je više nudio
Zar sam ikad bila itko?
Radi, gradi, stvaraj i sve to obescijenjeno visi
Na zidovima života koji se kite na suze kiši.
Nitko, to je lijepo uvijek biti
Nitko koji nikad živio nije
Koji nije imao svoje niti
A ti si ih ordenjima kitio.
Hvala ti Bože, na svemu što jesam
Makar je ova neugodna plijesan
Stisla ruke oko moga vrata
U želji da ubije svoga brata.
Bože hvala ti na takvim prijateljima
Jer pored njih zar mi neprijatelji trebaju?
Poput uši na leđima mi spavaju
Ali se zato uredno pričešćuju.
Hvala ti što sam nitko, bila uvijek i sada
U ulici ovog prelošeg jada
Hvala što je križ na leđima sada
Postao kapela moga pada.
A vama prijatelji dragi hvala na priznanju
Kojim priznaste da nikad to bili niste
Jer u svome osebujnom imanju
Nemam pedigre za takve biste.
Knin, 20.05.2019. U 7 i 18
ESTÁS LEYENDO
Poezija - Hod Života
PoesíaKad se rodiš drugačiji nagrađen okom srca i pjesmom uma tad ploviš morem stvaranja......❤ Pjesme koje sam pisala do sada i koje ću dosljedno dodavati ovdje. Hvala na čitanju!
