Poezija - Hod Života

Čovjek ili zastava

Čudni neki ljudi se bude
Za koje niti ne znaš tko su?
Da li umjesto tijela posude
Štapove da bolje se okreću.

Poput zastava na povjetarcu
Malo lijevo, malo desno
Pa pišu odu tom udarcu
Opravdavajući to obijesno.

Kako tijelo zastava može biti?
Nek mi netko lijepo objasni,
Umjesto srca kamenom se kititi
Prikazujući da je kamen časni.

Ma kako zastava tijelo mijenja
I kako mogu takvi živjeti časno
Naturajući svoja pokvarena htijenja
Glumeći poštenost tako sablasno.

Pa ako umrijeti trebam, a znam da hoću
Moj život će ostati zapisan u stopi neba
Nit mijenjam lica, niti mirišem Jeftinošću
I to je sve što mi na ovom putu treba.

Zar da se bojim tog što sam čovjek?
Zar da se plašim ljudskosti loše?
Ja sam ono što sam bila oduvijek
Pošteno srce životnog lučonoše.

Samo jedno molim sve koji nemaju tijela
Molim vas pustite mene meni zauvijek
Nit vam sličim i ne daj mi Bože takvih dijela
Niti na takav način tražim životni lijek.

I ako mi je suđeno da me više nema
Meni to problem nikakav nije
Svatko mora napustiti stazu endema
I krenuti prema gore gdje nema agonije.

Knin, 20.04.2019. U 18i49