Ne, ne razumijem ovaj svijet.
Ne, ne razumijem kameni cvijet.
Ne mogu shvatiti bijeg od istine
Hramove lažne nepotrebne tišine.
Možda sam ja ta koja ništa ne zna.
Možda sam samo plaha, al ne i koncizna.
Možda ja više nisam ona stara
Možda ne razumijem kad me netko vara.
Ne, ne razumijem čemu mističnost
Kad i ovako ne postoji pravičnost.
Al hodati moram, mada bi radije stala
Dalje moram iako bi od sebe odustala.
Što god pokušala i željeti htjela
Jer sam ogoljavanjem ostala bez odjela,
Jer sam istinom dotakla čudan rub
Ulazeći u svojstven i začaran klub.
Ne, ne razumijem više niti sebe
I sve unutar mene vrišti i grebe.
Sve unutar mene traži odgovore
Dok s druge strane slušam izgovore.
Istina je bila i ostala moj veo
U kojoj živim snažno i smjelo.
Tu za mene bijega ne može biti
Jer je ona bila i bit će dio životnih niti.
Više ne razumijem gdje počiva laž
Čak ne raspoznajem životnu draž.
Sama na poljani mističnosti
Plačem u svojoj bolnoj slabosti.
Knin, 29. 11. 2018. U 5i43
YOU ARE READING
Poezija - Hod Života
PoetryKad se rodiš drugačiji nagrađen okom srca i pjesmom uma tad ploviš morem stvaranja......❤ Pjesme koje sam pisala do sada i koje ću dosljedno dodavati ovdje. Hvala na čitanju!
